Sjedinjene Američke Države spremne su za rat s Venezuelom. Venecuelanski predsjednik Nicolás Maduro ovog je vikenda izjavio da to žele kako bi preuzeli kontrolu nad golemim naftnim rezervama te zemlje.
Američki State Department niječe da nafta igra glavnu ulogu u slanju više od deset ratnih brodova i 15.000 vojnika u regiju, niti da je nafta razlog upozorenjima predsjednika Donalda Trumpa da bi kopneni napadi mogli biti neminovni te da bi zrakoplovi trebali izbjegavati venecuelanski zračni prostor. Trumpova administracija tvrdi da su ove prijetnje dio napora da se zaustave tokovi migranata i ilegalnih droga iz Venezuele.
Bez obzira na razloge iza naglo intenzivirane situacije na Karibima, ako smjena režima doista dolazi u Venezuelu, najveće dokazano naftno nalazište na planetu zasigurno će igrati ključnu ulogu u budućnosti te zemlje.
Venecuelansko crno zlato
Većina ljudi povezuje velike naftne rezerve s Bliskim istokom ili Teksasom, no Venezuela leži na nevjerojatnih 303 milijarde barela nafte, otprilike petini svjetskih rezervi, prema američkoj Agenciji za energetske informacije (EIA). To je najveća poznata masa sirove nafte na Zemlji.
Potencijal Venezuele daleko nadilazi njenu stvarnu razinu proizvodnje.
Danas Venezuela proizvodi oko 1 milijun barela dnevno, što je samo 0,8% globalne proizvodnje. To je manje od polovice proizvodnje prije nego što je Maduro preuzeo vlast 2013. godine i manje od trećine od 3,5 milijuna barela, koliko je zemlja crpila prije dolaska socijalističkog režima 1999. godine.
Međunarodne sankcije, duboka ekonomska kriza, nedostatak ulaganja i izostanak održavanja infrastrukture dramatično su urušili industriju. Venecuelanska energetska infrastruktura se raspada, a kapacitet proizvodnje je godinama ozbiljno smanjen.
Ovo predstavlja poseban problem jer nafta u Venezueli, sumporna sirova nafta (teška nafta), zahtijeva specijalnu opremu i visoku razinu tehničke stručnosti. Međunarodne naftne kompanije imaju tehnologiju da je prerađuju, ali su desetljećima bile ograničene u poslovanju s Venezuelom.
SAD su uvele sankcije još 2005. godine, a Trumpova administracija je 2019. učinkovito zabranila izvoz venecuelanske nafte u SAD. Predsjednik Joe Biden je 2022. odobrio Chevronu ograničene operacije radi snižavanja cijena goriva, a tu dozvolu je Trump ove godine ukinuo, pa ponovno izdao pod uvjetom da novac ne ide Madurovom režimu.
Ključna uloga za SAD
Sjedinjene Države proizvode više nafte nego bilo koja zemlja u povijesti. Ali i dalje trebaju uvoz, posebno tip nafte koji proizvodi Venezuela.
Amerika proizvodi laku, slatku sirovu naftu, idealnu za benzin, ali lošu za teže derivate. Venecuelanska teška, sumporna nafta ključna je za dizel, asfalt i industrijska goriva. Dizel je globalno u deficitu, djelomično zbog sankcija Venezueli.
SAD su u rujnu uvozile 102.000 barela dnevno iz Venezuele. To je znatno manje od 254.000 iz Saudijske Arabije i 4,1 milijun iz Kanade, ali je i dalje značajno. Desetljećima je Amerika bila mnogo ovisnija o venecuelanskoj nafti nego danas.
Venezuela je geografski blizu, a njena nafta je jeftinija zbog gustoće i teškog sastava. Većina američkih rafinerija projektirana je da prerađuje upravo venecuelansku tešku naftu i mnogo su učinkovitije kada koriste taj tip sirove nafte.
Moguće posljedice promjene režima
Otvaranje venecuelanske nafte svijetu moglo bi donijeti koristi i SAD-u i njihovim saveznicima, ali i samoj Venezueli.
Nekada razoreni energetski sektor mogao bi ponovno postati globalni gigant. Zapadne tvrtke bi dobile goleme mogućnosti, a povećana proizvodnja mogla bi stabilizirati globalne cijene. Ipak, niže cijene mogle bi obeshrabriti neke američke tvrtke.
Phil Flynn iz Price Futures Group kaže, “Kad bismo imali legitimnu vladu u Venezueli, svijet bi dobio mnogo veće zalihe, a rizik od skokova cijena i nestašica bi se smanjio. To bi bila golema stvar.” Ali čak i kada bi se pristup potpuno otvorio sutra, trebalo bi godine i oko 58 milijardi dolara da se infrastruktura obnovi nakon što PDVSA tvrdi da cjevovodi nisu ažurirani 50 godina.
Pad Madura mogao bi biti financijski ogroman, ne samo za naftne tvrtke, već i za geopolitičku ravnotežu.
Ruska nafta je slična venecuelanskoj, pa je Kina i Indija i dalje uvoze unatoč sankcijama. Povećanje venecuelanske proizvodnje moglo bi potkopati ruske prihode i otežati financiranje rata u Ukrajini.
Sankcije su razorile venecuelansku ekonomiju, a PDVSA je najveći izvor državnih prihoda. Obnova kapaciteta bi bila golema financijska injekcija.
Flynn zaključuje, “To je zaista tužna priča i pokazuje kako režim može uništiti vlastiti narod. Venezuela može ponovno biti velika, ali Maduro mora otići.”
Zbog toga neki vjeruju da nafta igra važnu ulogu u Trumpovoj odluci da poveća pritisak na Madura. Maduro je poslao pismo glavnom tajniku OPEC-a, tvrdeći da Trump želi preuzeti venecuelanske rezerve. Kolumbijski predsjednik Gustavo Petro rekao je u intervjuu za CNN, “Nafta je u središtu svega. To je pregovor o nafti. Vjerujem da je to Trumpova logika.”
