Ministri za migracije EU-a usuglasili su novu zajedničku migracijsku politiku sa ‘solidarnim fondom’ koji bi trebao rasteretiti zemlje na Sredozemlju.
Švedska bira ekonomski doprinos umjesto primanja tražitelja azila – istovremeno se otvaraju vrata za uspostavu azilantskih centara izvan EU-a.
Tijekom ponedjeljka su se ministri za migracije EU-a sastali u Bruxellesu kako bi donijeli odluku o zajedničkoj migracijskoj politici koja bi trebala ubrzati i pojednostaviti procedure za povratak osoba koje nezakonito borave u državama članicama.
Kroz „solidarni fond“, zajednički fond, trebale bi se podržati zemlje poput Cipra, Grčke, Italije i Španjolske – države članice EU-a koje su posebno izložene migracijskom pritisku.
Austrija, Bugarska, Hrvatska, Češka, Estonija i Poljska identificirane su kao zemlje koje se suočavaju sa značajnim migracijskim pritiskom zbog akumulirane migracije iz ranijih godina te će im biti omogućeno da zatraže potpuno ili djelomično odbijanje svojih doprinosa u solidarni fond. Od svih ostalih zemalja očekuje se da doprinesu primanjem tražitelja azila ili ekonomskim doprinosima. Švedska je odabrala ekonomski doprinos.
“Mi, sa strane švedske Vlade, kažemo da nećemo primati tražitelje azila, već ćemo umjesto toga preuzeti ovu ekonomsku kompenzaciju. Smatram da je to također važno i dobro je što ta mogućnost sada postoji. Na tome smo naporno radili,” rekao je Johan Forssell (M), švedski ministar za migracije, nakon sastanka u Bruxellesu.
Obvezni sporazumi i kvote
Kvota tražitelja azila koju je cijela EU spremna primiti tijekom 2026. godine iznosi 21.000, od trenutka stupanja zakonodavstva na snagu 12. lipnja 2026. Koliko će ih biti primljeno tijekom 2027. godine, još nije određeno.
Forssell podcrtava važnost odluke donesene u ponedjeljak.
“Obvezujemo se ekonomski doprinijeti zemljama koje se nalaze na vanjskim granicama Unije prema Sredozemlju, i na isti način, te zemlje moraju učiniti ono na što su se obvezale, a to je održavanje Dublinskog sporazuma,” precizira Forssell, referirajući se na zakon koji obvezuje zemlje koje odobravaju azil da ne dopuste osobama da putuju dalje u druge zemlje EU-a.
Na pitanje o praktičnim poteškoćama nadziranja unutarnjih granica EU-a kako bi se osiguralo da tražitelji azila ne putuju dalje u druge zemlje, Forssell odgovara da „to mora funkcionirati.“
“Jer inače dolazi do sekundarnih kretanja. Tada sustav ne funkcionira. Upravo smo to naglasili ovdje danas. Sve zemlje jednostavno moraju preuzeti odgovornost za posao koji preuzimaju. Ne funkcionira ako svi europski tražitelji azila dolaze u Švedsku ili Dansku, već moramo međusobno pomoći.”
Otvaranje mogućnosti za centre izvan EU-a
Ideja slanja tražitelja azila u druge neeuropske zemlje kako bi čekali odluku o svom pravu na zaštitu nije nova. Danska je dugo zagovarala to pitanje unutar EU-a, uključujući pokušaj uspostave centra u Ruandi. Ti su planovi pauzirani početkom 2023. nakon što su odbačeni u Folketingu (Danski parlament), s ciljem da se umjesto toga radi na zajedničkom europskom rješenju.
Sada to rješenje dolazi i bit će moguće otvoriti azilantske centre i u zemljama izvan Europske unije. Koje će zemlje financirati te azilantske centre, nije specificirano.
“Pristup Europi ne kontroliraju demokratske zemlje, već krijumčari ljudima. Poticaj se smanjuje ako se po dolasku šalju u centar u trećoj zemlji. To je važna strukturna promjena koja bi mogla imati drastične posljedice za Europu,” kaže Rasmus Stoklund, danski ministar za imigraciju i integraciju.
Tijekom danskog predsjedanja, o pitanju se raspravljalo i kvalificirana većina zemalja EU-a glasovala je za prijedlog u ponedjeljak. Protiv su glasovale Španjolska, Grčka, Francuska i Portugal.
Lista „sigurnih zemalja“
Sada postoji i popis „sigurnih zemalja“ što znači da će deportacija biti jednostavnija i brža ako ljudi traže azil iz tih država. Na popisu su: Bangladeš, Kolumbija, Egipat, Indija, Kosovo, Maroko i Tunis te zemlje kandidati za članstvo u EU-u.
“Europska migracijska uprava provela je vrlo pažljivu procjenu, koja je na vrlo profesionalan način razmotrila prednosti i nedostatke,” rekao je Magnus Brunner, europski povjerenik zadužen za unutarnje poslove i migracije, na konferenciji za novinare.
“To ne znači da je nemoguće dobiti azil iz tih zemalja,” dodao je Stoklund.
On je nastavio objašnjavajući da se azil trenutno odobrava samo vrlo malom postotku tražitelja azila iz navedenih zemalja. To omogućuje uvođenje novog azilnog postupka.
“To znači da nećemo trošiti goleme resurse na relativno mali broj ljudi kojima nije potrebna zaštita, već ćemo umjesto toga te resurse moći koristiti u drugim dijelovima svijeta gdje su ljudi u akutnoj potrebi za zaštitom,” kaže Stoklund.
“Ova inicijativa je humaniji, učinkovitiji i svrsishodniji način rješavanja situacije. Ako dolazite iz sigurne zemlje podrijetla, cijeli proces može ići brže,” dodao je povjerenik Brunner.
Visoki zahtjevi Švedske
Švedski ministar pravosuđa Gunnar Strömmer (M) kaže da moramo imati i principijelan i praktičan stav kada su u pitanju zahtjevi za postupanje s tražiteljima azila u drugim zemljama.
“Jasno je da imamo i naše visoke zahtjeve, na primjer, u pogledu ljudskih prava, a s druge strane, realnost je da moramo surađivati sa zemljama koje tim pitanjima djelomično pristupaju s druge strane,” rekao je Strömmer u Bruxellesu.
“Moramo biti i pragmatični i istovremeno osigurati da ova vrsta suradnje ispunjava zahtjeve koje smatramo opravdanima. Ali kako će se to sada konkretizirati u sljedećoj fazi i što to znači za svaku pojedinu zemlju, to je pred nama.”
Švedski ministar za migracije Johan Forssell (M) slaže se da je važno da EU postigne dogovor:
“Sada dobivamo zakonodavstvo. Zatim slijedi mnogo praktičnih dogovora. Ali ako pogledate posljednjih deset godina, možete pogledati, na primjer, sporazum koji je bio s Turskom,” kaže Forssell, sugerirajući da bi sporazum s drugim zemljama mogao biti pod sličnim uvjetima.
“Jasno je da bi ovdje Europa, a Švedska s njom, mogla ući, na primjer, s pomoći i izgraditi upravljanje migracijama. A to je u Sjevernoj Africi. Jer to su rute koje danas vidimo. Ali to se, naravno, temelji na tome da se siguran postupak azila može dobiti negdje. Ali nije sigurno da se to može dogoditi samo u EU. Moglo bi se dogoditi i na drugim mjestima.”, piše gp.se.
