Ako suradnja ili neovisnost Grenlanda ne uspiju, preventivno raspoređivanje trupa EU-a moglo bi spriječiti sukob sa SAD-om na otoku, tvrdi njemački zastupnik Zelenih u Europskom parlamentu Sergey Lagodinsky u mišljenju za Euronews.
Prije devet mjeseci putovao sam u Nuuk. Nakon petosatnog putovanja, pojavio se snježni otok — samo da bi zrakoplov iznenada napravio oštri zaokret zbog magle.
Još pet sati kasnije, završili smo naše kružno putovanje. Trebalo mi je deset sati da stignem od Kopenhagena do Kopenhagena. Grenland je ostao enigma: o njemu je lako govoriti, a teško ga je dosegnuti.
Osjećalo se to kao prizor iz 1970-ih. Ipak, ova stvarnost daleko je od zastarjele. U novom svijetu koji je oblikovao američki predsjednik Donald Trump, NATO mora nadzirati ne samo svoje istočno krilo, već sve više i svoj zapadni rub. U roku od nekoliko dana, “venezuelanski trenutak” evoluirao je u trenutak zapadne hemisfere, u grenlandski trenutak i konačno u krizni zamah NATO-a. Ukrajina se već čini kao daleki rat.
Za EU, Grenland predstavlja prijeteću dilemu: prenapregnuti se ili popustiti. Ovo je kriza stvorena unutar NATO-a, članica protiv članice, i egzistencijalne je prirode.
Nisu potrebne isprazne “duboke zabrinutosti” ili huškačke izjave. Naš odgovor trebali bi biti predviđanje, spremnost i akcija. Taj odgovor mora biti prilagođen. Moramo se pripremiti za tri scenarija i iz svakog od njih izvući teške dugoročne zaključke.
Suradnja SAD-a i Grenlanda je put naprijed
Poželjni put je suradnja. U normalnom svijetu moguće je odgovoriti na američke zabrinutosti bez obzira na teritorijalni status Grenlanda.
Tri obrambena ugovora — počevši od spornog Grenlandskog ugovora iz 1941., nastavljajući sa još uvijek važećim i s NATO-om usklađenim Sporazumom iz 1951., te njegovom modifikacijom iz Igalikua 2004., koja je Grenlandu dala pravo glasa — čine čvrstu i fleksibilnu osnovu za dublju suradnju i šira prava američke vojske.
Moguće je proširiti američku vojnu prisutnost unutar ovih sporazuma. Moguće je ojačati suradnju NATO-a na Arktiku, kao što su nedavno naglasili nordijski ministri vanjskih poslova. Gospodarska suradnja sa SAD-om, pogotovo jer Grenland nije u EU-u, još je jedan put. Ali suradnja ima preduvjete. Sjedinjene Države moraju formalno priznati danski suverenitet i pravo Grenlanda na samoodređenje.
S obzirom na Trumpov nedostatak pouzdanosti, svako širenje američke prisutnosti bez formalne potvrde danske vlasti i grenlandskih prava moglo bi postati zamka. Veća prisutnost SAD-a mogla bi se pretvoriti u uvertiru za kasniji preuzimanje.
Sumnjam da je kooperativni scenarij želja sadašnje administracije. Američka administracija ne zvuči kao da želi surađivati. Ona želi posjedovati.
U tom slučaju scenariji postaju kaotični, ali jedan i dalje izgleda prihvatljivo s europskog gledišta, pod određenim uvjetima.
Neovisnost Grenlanda je moguća
Prihvatljiv scenarij testirao bi vjerodostojnost EU-a i Kopenhagena u poštivanju prava Grenlanda na samoodređenje.
Učiniti Grenland neovisnom državom moguće je i legitimno prema Zakonu o samoupravi iz 2009. godine.Određeni broj američkih dužnosnika i poslovnih ljudi želi olakšati takvu neovisnost i kasnije uspostaviti bliske odnose s Grenlandom, na primjer, po uzoru na Maršalove Otoke.
Ovaj put je legitiman. Ali dolazi s upozorenjima i mora ispuniti jasne preduvjete. Prvo, proces nije brz. Pregovori između Danske i Grenlanda trebali bi dovesti do sporazuma dviju vlada, koji bi potvrdio parlament Grenlanda i zapečatio referendum među stanovništvom Grenlanda.
Sporazum bi tada zahtijevao potvrdu danskog parlamenta. Proces postoji i on je važan. Da bi ova opcija bila prihvatljiva, moraju se ispuniti dva preduvjeta. Ako se želi poštovati slobodna volja Grenlanđana i danskog vodstva, ta volja mora biti slobodna i informirana.
Prvo, američka administracija mora prestati s prijetnjama vojnom akcijom. Prema međunarodnom pravu, prijetnje silom jednako su nezakonite kao i uporaba sile. Pregovori pod prisilom su neprihvatljivi. Drugo, ne smije biti propagande. EU bi već trebala započeti strateške napore protiv dezinformacija kako bi se pripremila za vanjske pritiske i manipulacije, posebno putem društvenih mreža.
Samo ako se prijetnje eliminiraju, a dezinformacije neutraliziraju, neovisnost može postati održiv put s ovom američkom administracijom.S obzirom na vrijeme potrebno za pregovore o neovisnosti i uski politički prozor prije izbora za američki Kongres (midterms), treća opcija mogla bi se činiti primamljivom u Washingtonu, ali bi bila razorna za sve. To je konfrontacijski scenarij: prisilno preuzimanje.
Dvije su točke važne. Prvo, najvjerojatniji oblik bio bi trenutačni fait accompli (gotov čin).
To bi značilo naglo povećanje broja američkih vojnika s današnjih otprilike 150 pripadnika u svemirskoj bazi Pituffik.
Europske čizme na terenu
Kako bi se suprotstavili ovom scenariju, europske trupe, danske ili neke druge, trebale bi biti unaprijed stacionirane na Grenlandu. To bi podiglo prag za stavljanje Europe pred gotov čin na terenu.
Drugo, jasna slika o posljedicama je ključna. Nitko ne vjeruje da je rat između SAD-a i EU-a poželjan ili pobjediv. Ali vojni potez protiv EU-a imao bi razorne posljedice za obrambenu suradnju, tržišta i globalno povjerenje u Sjedinjene Države — ne samo u jednu administraciju, već u samu državu. Priprema popisa posljedica je mračna, ali nužna.
Zatim dolazi “domaća zadaća”. Europa mora znati što i kako može kompenzirati ako se protiv nje upotrijebe vojne, ekonomske ili financijske ovisnosti.
Dizajniranje alternativa strateškim pokretačima, tehnologijama i tržišnim strukturama je teško. Ali u ovom slučaju EU nema izbora. Pripreme moraju brzo napredovati. Također moramo preispitati svoje strukture. Europi je potreban brz i strateški centar za donošenje odluka o obrani.
Zato se zalažem za malo, ali snažno Europsko vijeće sigurnosti — krug najutjecajnijih zemalja zajedno s predsjednikom Europskog parlamenta, sposoban odlučivati u ime koalicije onih koji žele djelovati (coalition of the willing).
Konačno, Europa ne bi trebala odustati od suradnje s Washingtonom. Ali ne može trajno živjeti u stanju uzbune, ovisna o raspoloženjima u Mar-a-Lagu.
Zadržavanje SAD-a unutar NATO-a je ključno — ali samo jače europske sposobnosti i autonomno donošenje odluka omogućit će Europi da mirno spava.
