Kina je izgradila dominantnu stratešku poziciju u regiji kao vodeći zajmodavac i trgovinski partner. Sada pomno prati sljedeće poteze predsjednika Trumpa, piše The New York Times.
Za Kinu, pokušaj predsjednika Trumpa da preuzme moć u Venezueli predstavlja izravan napad na dugogodišnji izvor nafte, kultiviran kroz milijarde dolara zajmova i godine političkog udvaranja. No, Trump je izrazio i širu viziju moći koja uključuje razbijanje kineske ekonomske dominacije diljem cijele Latinske Amerike. Njegov novi fokus – i spremnost da iza njega stane vojnom silom – prijeti olabaviti kineski gospodarski stisak u regiji u kojoj je ona tiho koristila obilnu trgovinu, goleme zajmove i financijske veze za izgradnju utjecaja.
Kina je u samo dva desetljeća prešla put od gotovo nikakvog poslovanja u regiji do bilateralne trgovine vrijedne više od 500 milijardi dolara u 2024. godini. Kineske rudarske tvrtke vade bakar iz Perua i litij iz Argentine. Kineski poljoprivredni konglomerati uvoze ključne sirovine poput soje iz Brazila, dok kineska komunalna poduzeća napajaju cijele gradove električnom energijom. Kina kontrolira velik dio brodarske infrastrukture i luka kroz koje prolazi roba preko Pacifika. Potrošači u regiji sve više kupuju kineske brendove, od automobila Chery i MG u Meksiku do Xiaomi pametnih telefona u Peruu.
Kina je pomno pratila komentare Trumpa koji je izdvojio zemlje poput Kolumbije, Kube i Meksika, te je izrazila protivljenje američkim akcijama u Venezueli, tvrdeći da je njezin ekonomski odnos s tom zemljom zaštićen međunarodnim pravom. Venezuela Kini duguje oko 10 milijardi dolara koje otplaćuje isporukama nafte. Prošle godine više od polovice njezinog izvoza sirove nafte otišlo je upravo u Kinu. Nova strategija Washingtona eksplicitno se fokusira na kineski utjecaj, što postavlja velike izazove i neizvjesnost pred kineska ulaganja.
Kinesko prodiranje započelo je prije dva desetljeća kada su njezine tvrtke tražile bakar, naftu i željeznu rudu za pogon nevjerojatnog kineskog gospodarskog rasta. Kina je ekonomski istisnula Sjedinjene Države u 10 od 12 zemalja samo u Južnoj Americi. Između 2014. i 2023. godine, na svaki dolar koji su Sjedinjene Države posudile ili dale kao pomoć Latinskoj Americi, Kina je osigurala tri dolara. Ta su ulaganja mnoge zemlje ostavila opterećenima dugovima i obvezama isporuke sirovina.
Regija je postala najvažniji kineski izvor kritičnih minerala, uključujući rijetke zemlje, industriju nad kojom Kina ima gotovo potpunu globalnu kontrolu. Iako Kina nije u potpunosti zamijenila američku hegemoniju, značajno je nagrizla poluge moći koje je Washington nekoć imao. Predsjednik Trump sada signalizira da želi obuzdati te kineske napretke. Zaprijetio je “povratkom” Panamskog kanala, optužio Meksiko da je “stražnja vrata” za kinesku robu u SAD te pokušao iskoristiti carine od 50 posto na Brazil kako bi ograničio kineska ulaganja u toj zemlji.
Kineski poslovni svijet je na oprezu. Konzorcij kineskih tvrtki koji razvija veliki rudnik bakra u Ekvadoru objavio je prekid projekta zbog nestabilne političke situacije nakon hvatanja Madura. Analitičari smatraju da bi se mnoge vlade okrenule Sjedinjenim Državama kada bi imale opciju dubljeg angažmana, ali im je potrebna pomoć za razvojne potrebe koju SAD možda nije spreman pružiti. Kako bi se učinkovito suprotstavio Kini, Washington bi morao ponuditi sveobuhvatan program pomoći poput Marshallova plana. U međuvremenu, osuda Trumpovih akcija u Venezueli od strane Brazila, Meksika i Čilea mogla bi dodatno ojačati kineske veze s tim zemljama, jer Latinska Amerika jednostavno nema drugog kupca kojem bi prodala svoje goleme zalihe soje i kukuruza.
