Ima – ali on nije onakav kakvim ga prikazuju populistički političari, piše The Economist.
Japan je opsjednut pričama o „problemu sa strancima”. Priča glasi da su zemlju preplavili neodgojeni radnici migranti, nedisciplinirani turisti i oportunistički strani investitori. No, stvarni problem Japana nije u tome što ugošćuje previše stranaca, već u tome što ih ima premalo.
Stranci su dospjeli u središte političke rasprave nakon što je uzletjela stranka „Uradi sam” (Sanseito), koja je na platformi „Japan na prvom mjestu” ostvarila velike dobitke na prošlogodišnjim izborima za gornji dom parlamenta. U listopadu je uspaničena vladajuća Liberalno-demokratska partija (LDP) za novu čelnicu izabrala Takaichi Sanae. Ona je svoju kampanju započela oštrim napadima na strane turiste koji su, kako je tvrdila bez dokaza, „udarali” svete jelene u Nari, drevnoj prijestolnici. U japanskoj pristojnoj političkoj kulturi to je bilo provokativno gotovo poput lažne tvrdnje Donalda Trumpa da haićanski imigranti jedu američke ljubimce.
Otkako je postala premijerka, gospođa Takaichi predlaže strože mjere protiv stranaca u nadi da će vratiti birače LDP-u. Njezina administracija govori o obračunu s ljudima koji ostaju nakon isteka viza, porezima za turiste, ograničenjima kupnje nekretnina i limitima za stranu radnu snagu. Paket mjera mogao bi biti predstavljen kasnije ovog mjeseca. Vilifikacija autsajdera možda je dobra za politiku, ali dugoročno je pogrešna. Pravi uzroci frustracije birača su ekonomske poteškoće. Obračun sa strancima neće izliječiti temeljnu klonulost; naprotiv, samo će je pogoršati.
U pozadini svega su demografske promjene. Očekuje se da će se stanovništvo Japana do 2070. godine smanjiti za 30%, na 87 milijuna. Mentor gospođe Takaichi, pokojni Abe Shinzo, prepoznao je da se Japan mora otvoriti ako želi nastaviti napredovati. Dok je bio premijer, pustio je više radnika migranata i poticao turizam. Broj stranih rezidenata u Japanu udvostručio se od 2010. godine i dosegao 3,7 milijuna. Broj stranih posjetitelja u istom se razdoblju učetverostručio, dosegnuvši prošle godine oko 40 milijuna.
Mnogi stranci žive u Japanu s privremenim radnim vizama. Takvi su programi bolji od nikakve imigracije, ali u Japanu, gdje se migrante često tretira kao potrošne vijke, a ne kao ljude koji bi mogli pustiti korijenje i imati obitelji, takve sheme koče integraciju, što pak uzrokuje napetosti. Kako je broj stranaca rastao, mainstream političari često su oklijevali o tome govoriti, što je pomoglo populistima da pridošlice prikažu kao „tihu invaziju”.
Neke narodne brige odražavaju stvarne probleme koji se mogu riješiti. Stroži nadzor stranih investitora koji kupuju zemljište pokraj osjetljivih lokacija poput vojnih baza je mudar. Uvođenje zahtjeva za poznavanjem japanskog jezika za stalni boravak također je razumno. „Prekomjerni turizam” pretvorio je najpoznatije hramove u Kyotu u mjesta neopisive gužve tijekom sezone cvjetanja trešanja. No, širi strahovi o društvenom slomu i gubitku tradicije su preuveličani. Japan je otočna zemlja s jakim granicama i ne suočava se s valom izbjeglica. Stranci čine samo oko 3% stanovništva Japana, dok je prosjek u OECD-u 15%.
Japan se već oslanja na strance u industrijama poput ugostiteljstva, poljoprivrede i njege bolesnika. Migranti pomažu održati upravo one tradicije za koje se nativisti boje da će ih izgubiti: oni love i beru sirove sastojke za japansku kuhinju; u nekim ostarjelim ruralnim zajednicama pomažu nositi prijenosna svetišta tijekom festivala. Japanu će u nadolazećim desetljećima trebati daleko više radnika za održavanje čak i skromnog rasta. Zato poslovni lideri i guverneri teže prihvaćanju više stranaca, a ne manje. Što se tiče ograničavanja turizma, to bi značilo gušenje drugog najvećeg izvoznog sektora Japana, odmah nakon automobilske industrije.
Umjesto obeshrabrivanja turista, Japan bi ih mogao privući u mnoga prekrasna mjesta koja su trenutno izvan utabanih staza. Umjesto obračuna sa stranim radnicima, trebao bi osmisliti imigracijski sustav koji privlači i odabire pridošlice s korisnim vještinama, integrira ih u društvo i osigurava da plaćaju svoj pravedan dio troškova zdravstva i socijalne skrbi. Stvarni problem nisu stranci, već neuspjeh u iskorištavanju jedne od najvećih snaga Japana — činjenice da je to predivno mjesto za život i rad.
