Uvijek iznova se otkrivaju planovi terorističkih napada u Njemačkoj. Zaprepašćuje mladost onih koji snivaju o krvoproliću. Nova studija pokazuje zašto tinejdžeri postaju teroristi i ulogu društvenih mreža u tome, piše https://www.dw.com/hr/njema%C4%8Dka-kako-tinejd%C5%BEeri-postaju-teroristi/a-75502533.
Svibanj 2025. U racijama u nekoliko njemačkih saveznih pokrajina uhićeno je pet maloljetnika osumnjičenih za desni terorizam. Njemačko državno odvjetništvo tereti ih za članstvo u skupini „Posljednji obrambeni val“ (Letzte Verteidigungs Welle L.V.W.) za koju se sumnja da je podmetnula požar u jednom kulturnom centru u Brandenburgu, a onda i u jednom domu za tražitelje azila. U međuvremenu je protiv članova grupe podignuta optužnica.
To su redom vrlo mladi počinitelji, dakle tinejdžeri koji se radikaliziraju. To se događa sve češće, pokazuje najnovija studija Kriminalističkog ureda savezne pokrajine Baden-Württemberg koja se bavi fenomenom „teenage terrorists“ u Njemačkoj.
Prosječna dob: 16 godina
Znanstvenici su analizirali 37 slučajeva, pregledali policijske i sudske spise. Prosječna dob počinitelja u tim slučajevima iznosila je 16 godina. Neki su u vrijeme počinjenja djela bili mlađi od 14 godina, dakle još nisu bili kazneno odgovorni.
Svim slučajevima je zajedničko jedno: maloljetnici su pripadali ili pripadaju takozvanoj Terrorgram sceni. Taj pojam nastao je spajanjem riječi „terorizam“ i naziva aplikacije za dopisivanje Telegram.
Terrorgram scena je pretežito ekstremno desnih stavova. Postoje i podskupine povezane sa sotonizmom ili džihadizmom. Iako je prisutna i na drugim socijalnim mrežama, tradicionalno je najjača na Telegramu.
Ekstremizam u doba korone
Kako tako mladi ljudi uopće dolaze u kontakt s tim okruženjem? Daniel Köhler, znanstveni savjetnik u Centru za borbu protiv ekstremizma u Baden-Württembergu i jedan od autora studije, objašnjava novinarima ARD-a da su tijekom pandemije korone mnoga djeca i mladi bili istrgnuti iz svog „offline” života i sve više vremena provodili na internetu.
Ekstremisti su iskoristili priliku i počeli objavljivati propagandne videozapise, kaže Köhler. Zanimljivo je da mladi uglavnom nisu bili regrutirani, nego su sami tražili snimke, primjerice poznatih krvoprolića u školama. Algoritmi društvenih mreža potom su ih zasipali sličnim sadržajem.
Studija pokazuje i da su se mnogi mladi u vrijeme radikalizacije nalazili u teškoj osobnoj situaciji. Većinu je obitelj zanemarila ili su bili zlostavljani u školi, objašnjava Köhler. U više od dvije trećine slučajeva kod počinitelja je dijagnosticiran psihički poremećaj ili barem njegovi jasni znakovi.
Dječaci s problemom kako prići djevojčicama
Takvo ekstremno i nasilno okružje je privlačno mladima jer im se čini da tamo mogu dobiti ono što očajnički traže: „Priznanje, status, slavu. Mogu postati heroji. To igra veliku ulogu i pokazuje nam da su prije nego što postanu počinitelji – najprije žrtve“, kaže Köhler.
U svih 37 analiziranih slučajeva počinitelji su bili dječaci. Djevojčice se u pravilu ne radikaliziraju po tim portalima jer ih odbija ekstremni seksizam. U „Terrorgram“ sceni ne veličaju se samo teroristički napadi, nego i brutalno seksualno nasilje i fantazije o silovanju žena.
U većini slučajeva planovi napada bili su u vrlo poodmakloj fazi. Neki su čak u online igrama rekonstruirali svoje škole kako bi virtualno „vježbali” napad.
Zanimljivo je i da se mladi nisu radikalizirali, a da to nitko nije primjetio. Studija zaključuje: roditelji, učitelji ili djelatnici centara za socijalnu skrb često su primijetili proces radikalizacije, ali su prijetnju pogrešno procijenili, nisu je shvatili ozbiljno ili nisu znali kako reagirati.
Kada je postalo ozbiljno…
Koliko god rezultati studije bili zabrinjavajući, autor Köhler vidi i tračak nade. U dvije trećine slučajeva mladi su u vrijeme studije već napustili scenu i djelomično se dobro reintegrirali u svakodnevni život. Postupanje policije u mnogim je slučajevima dovelo do „buđenja“.
Autori studije naglašavaju da problem radikalizacije mladih ne smije biti shvaćen isključivo kao „policijski problem“. Da bi se zaštitili mladi, a time i društvo, potrebno je više terapijskih i savjetodavnih usluga, kaže Köhler. I još nešto: društvo mora to shvatiti ozbiljno, dobro promatrati i pravilno reagirati na znakove upozorenja.
Jer iako nijedan od analiziranih terorističkih planova nije proveden, uvijek postoji opasnost da je netko promakao nadležnim službama, upozorava DW.
/Desk/
