Zapadnoeuropske zemlje planiraju smjestiti migrante u logore na Zapadnom Balkanu. Tamošnje su zemlje pod pritiskom da se profiliraju kao pouzdani europski partneri. No na terenu su ti projekti više nego sporni, piše Deutsche Welle.
Početkom prosinca 2025. britanski mediji poput Timesa izvijestili su da Velika Britanija razmatra slanje odbijenih tražitelja azila u „centre za povratak” u Sjevernu Makedoniju. U Sjevernoj Makedoniji izvješća o tim tzv. „povratničkim čvorištima” izazvala su žestoke političke reakcije i zamjetno protivljenje javnosti. Tema migracija naglo je došla u središte unutarnjopolitičke rasprave.
Još u svibnju 2025., kada je sporazum o strateškom partnerstvu između Velike Britanije i Sjeverne Makedonije potpisan na razini vlada, kružile su glasine da bi dogovori o migracijama mogli biti dio tog sporazuma.
U prosincu se makedonski premijer Hristijan Mickoski osjetio prisiljen javno odbaciti navode o migracijama u britanskim medijima i opisati ih kao špekulacije i lažne vijesti oporbe. „Dok sam ja premijer, neće biti podignut ni jedan logor za ilegalne migrante i nećemo primiti ni jednog migranta”, izjavio je tada Mickoski.
„Eksternalizacija” migracijske politike
Prema britanskim medijima, sporazumom o partnerstvu bilo je dogovoreno protjerivanje migranata čiji su zahtjevi za azil u Velikoj Britaniji odbijeni u treće države Zapadnog Balkana. Sjeverna Makedonija pri tome je, uz Kosovo i Bosnu i Hercegovinu, navedena kao jedna od potencijalno uključenih zemalja kojima je Velika Britanija, prema izvješćima, trebala ponuditi financijsku naknadu za svakog prihvaćenog migranta.
Takve pojave kritičari nazivaju „eksternalizacijom” migracijske politike: kontrola migracija i smještaj migranata trebali bi se sve više premještati u države koje se nalaze izvan pravnog sustava Europske unije.
Tako je Velika Britanija 2022. dogovorila premještanje tražitelja azila u Ruandu – projekt koji je nakon presude Vrhovnog suda i promjene vlade pod Keirom Starmerom konačno obustavljen. Regija Zapadnog Balkana sada se sve češće spominje kao poligon za isprobavanje novih modela upravljanja migracijama.
Neravnopravni odnosi moći
Ključna je pritom asimetrična polazišna pozicija između država EU-a i zemalja Zapadnog Balkana. Dok europske države svoju migracijsku politiku sve više usmjeravaju prema kontroli i zatvaranju granica, zemlje Zapadnog Balkana su pod pritiskom da se profiliraju kao pouzdani partneri zapadne Europe – često u nadi da će doći do političkog približavanja, sigurnosne suradnje ili gospodarskih prednosti.
Politolog Florian Bieber s Centra za studije jugoistočne Europe Sveučilišta u Grazu naglašava da uključivanje država Zapadnog Balkana nije slučajno: njihov položaj izvan pravnog okvira EU-a politički olakšava premještanje migranata.
Čak i ako te zemlje kao kandidatkinje za pristupanje EU-u usklađuju svoj pravni sustav s EU-om, formalno se nalaze izvan europskog azilnog sustava.
Vlade šute
Migracije su u društvima Zapadnog Balkana već godinama iznimno osjetljiva tema. Strah od toga da postanu „sabirni logor Europe” raširen je u regiji –između ostalog i zbog zatvaranja granica duž „balkanske rute” kojom su izbjeglice – najprije iz Sirije 2015. dolazile na zapad Europe. Bieber upozorava da taj strah ne izvire isključivo iz ksenofobije, nego i iz osjećaja političke instrumentalizacije i gubitka kontrole.
Rasprava se zaoštrava i zbog manjkavosti u političkoj komunikaciji. Umjesto da pravovremeno i transparentno informiraju, vlade poput one u Sjevernoj Makedoniji često nude samo fragmentarne pojedinosti o mogućim sporazumima. Bieber u tome vidi svjesnu strategiju: otvorena komunikacija mogla bi politički nauditi, posebno ako te vlade ovise o konzervativnom ili nacionalističkom biračkom tijelu. Zadržavanje informacija stvara, međutim, vakuum koji se brzo popunjava špekulacijama, glasinama i dezinformacijama.
Migracije kao izborni instrument
Na to upozorava medijska istraživačica Olga Koševaliska sa Sveučilišta Goce Delčev u Štipu. U makedonskim medijima migracije se često prikazuju senzacionalističko i bez dostatnog konteksta, čime se stvara dojam da je riječ o neposrednoj prijetnji koju je nemoguće kontrolirati. Ta se dinamika posebno očituje na društvenim mrežama, gdje se emocionalizirani i zaoštreni sadržaji brzo šire i radikaliziraju raspravu. „Posljedica je sve veće zaoštravanje javnog diskursa u kojemu se migracije gotovo više ne doživljavaju kao složena društvena pojava, nego pretežno kao sigurnosni rizik”, kaže Koševaliska.
Istodobno, pitanje migracija služi kao dobrodošlo oruđe u unutarnjopolitičkoj borbi za vlast u državama Zapadnog Balkana. U Sjevernoj Makedoniji oporba tu temu koristi za optužbe vladi za izdaju nacionalnih interesa i mobiliziranje prosvjeda. Koševaliska podsjeća na 2017. godinu, kada su u toj zemlji izvješća o navodnim planiranim smještajnim kapacitetima za migrante dovela do lokalnih referenduma i masovnih napetosti primjer kako se migracijska pitanja u regiji lako mogu koristiti za mobilizaciju i polarizaciju.
Kosovo otvoreno za suradnju
Dok je Bosna i Hercegovina prema izvješćima jasno odbila britanski prijedlog o prihvatu odbijenih tražitelja azila, kosovski premijer Albin Kurti pokazuje otvorenost za suradnju – zamjenu za sigurnosnu potporu.
Kosovo je već ranije signaliziralo spremnost za slične sporazume i ima iskustva s takvim aranžmanima: 2021. zemlja je primila oko 1.900 Afganistanaca koji su čekali na nastavak puta u SAD, a kasnije je sklopila sporazum s Danskom koji toj državi dopušta korištenje do 300 zatvorskih mjesta na Kosovu za osuđene strance koji bi nakon odsluženja kazne trebali biti deportirani.
Stručnjaci u međuvremenu upozoravaju na preopterećenost na Kosovu. Politolog Nexhmedin Spahiu iz Prištine kritizira da se odluke previše često donose iz oportunističkih razloga primjerice kako bi se zadovoljili strateški partneri poput Velike Britanije ili ojačali odnosi s međunarodnim partnerima. Dugoročne društvene i institucionalne posljedice pri tome se ne razmatraju dovoljno.
Izjava premijera Kurtija jest samo „servilni čin prema strateškom savezniku radi njegovanja odnosa”, kaže Spahiu. Lojalnost prema saveznicima je važna, smatra politolog –li mora završiti ondje gdje se premašuju vlastite mogućnosti. Inače prijeti opasnost da Zapadni Balkan postane još više „rubnim prostorom” europske migracijske politike, kakvim ga mnogi već danas doživljavaju.
