Prema podacima USGS-a (Američkog geološkog zavoda), formacija Smackover u Arkansasu može sadržavati do 19 milijuna tona litija, što već privlači gigante poput Exxona u utrku za baterijama.
Žlica upala u med
Više od jednog stoljeća formacija Smackover prvenstveno se povezivala s proizvodnjom nafte, prirodnog plina i broma. Sada je ista ova geološka struktura privukla pozornost iz drugog razloga: možda sadrži jednu od najvećih koncentracija litija u slanoj vodi ikada identificiranih u Sjedinjenim Državama. Prema USGS-u, duboke slane vode južnog Arkansasa sadrže između 5,1 milijun i 19 milijuna metričkih tona litija. Sama agencija naglašava da ova količina predstavlja geološki resurs, a ne dokazanu ekonomski isplativu rezervu.
Otkriće je dobilo na važnosti jer je litij ključna komponenta punjivih baterija koje se koriste u električnim automobilima, sustavima za pohranu energije i elektronici. Prema USGS-u, izračunati raspon za Smackover ekvivalentan je vrijednosti između 35% i 136% trenutnih procijenjenih resursa litija u Sjedinjenim Državama, što objašnjava zašto se ova regija pomaknula s radara tradicionalne energetske industrije ravno u središte utrke za kritičnim mineralima.
Litij u Arkansasu se ne vadi u klasičnom rudniku, već je otopljen u dubokim slanim vodama
Najneobičniji aspekt otkrića je način na koji se ovaj litij pojavljuje pod zemljom. Umjesto da bude koncentriran u rudniku tvrdih stijena, kao što je slučaj u dijelovima Australije, ili u slanim ravnicama, kao u Južnoj Americi, litij u Smackoveru je otopljen u dubokim podzemnim slanim vodama, kako piše časopis Science. Prema USGS-u, formacija se proteže preko dijelova Arkansasa, Teksasa, Louisiane, Mississippija, Alabame i Floride, ali najveće koncentracije identificirane u studiji pojavljuju se u južnom Arkansasu.
Agencija objašnjava da su se ove podzemne vode desetljećima izvlačile na površinu kao dio aktivnosti vezanih uz naftu, plin i brom. U 2022. godini, gotovo 5.000 metričkih tona otopljenog litija dosegnulo je površinu u ovim slanim vodama kao dio postojećeg tijeka lokalne industrije, što pomaže pokazati zašto se ova regija smatra konkretnom industrijskom prigodom, a ne samo geološkom zanimljivošću.
Strojno učenje za mapiranje distribucije litija
Procjena nije proizašla iz nekoliko izoliranih bušenja. Prema USGS-u, istraživači su kombinirali kemijske podatke iz uzoraka slane vode s modelom strojnog učenja kako bi predvidjeli distribuciju litija kroz geološke formacije.
Ova metoda omogućila je kreiranje karata koncentracije i procjenu koliko litija može biti prisutno u podzemnom sustavu južnog Arkansasa. Ključna točka studije upravo je ovo: ona mjeri koliko litija postoji pod zemljom, ali ne daje automatski odgovor na to kolika se od tih količina može profitabilno izdvojiti. Sam USGS naglašava da procjena ne uzima u obzir tehnološku ili ekonomsku izvedivost ekstrakcije i stoga je ne treba miješati s rezervom spremnom za komercijalnu proizvodnju.
Vanjska ovisnost SAD-a
Strateški značaj Smackovera ide daleko izvan same geologije. Ako se relevantan dio ovog litija može komercijalno izvaditi, Sjedinjene Države bi mogle ojačati domaću proizvodnju esencijalnog minerala za lanac opskrbe baterijama. Prema USGS-u, opseg identificiranog resursa pomaže razumjeti zašto se Arkansas smatra važnim dijelom američkih napora da proširi nacionalnu ponudu kritičnih minerala.
Ovaj potencijal postao je još očigledniji jer se otkriće poklapa s industrijskom utrkom za električne automobile, pohranu energije i lokalnu proizvodnju baterija. Logika je jednostavna: što je veći domaći proizvodni kapacitet, to je manja osjetljivost na vanjske lance koncentrirane u tek nekoliko zemalja.
Exxon i druge kompanije već tretiraju južni Arkansas kao novu granicu litija
Kretanje poslovanja pokazuje da je tržište ovo otkriće protumačilo kao nešto ozbiljno. Reuters je izvijestio da je ExxonMobil potpisao neobvezujući sporazum o isporuci do 100.000 metričkih tona litija kompaniji LG Chem iz njihovog predloženog projekta u Arkansasu. Prema agenciji, kompanija namjerava vaditi mineral iz formacije Smackover koristeći tehnologiju izravne ekstrakcije litija, poznatu kao DLE (Direct Lithium Extraction).
Sam Reuters je također pokazao da je Arkansas postao središte šire utrke. Projekti povezani s tvrtkama Standard Lithium, Equinor i drugima napredovali su s financiranjem i komercijalnim sporazumima, dok su energetski giganti počeli vidjeti litij u slanoj vodi kao prirodan nastavak kompetencija koje su već svladali u bušenju i obradi podzemnih fluida.
Ekonomska isplativost ekstrakcije
Entuzijazam oko Smackovera ne eliminira glavnu neizvjesnost projekta: ekonomsku isplativost. Činjenica da se pod zemljom nalazi mnogo otopljenog litija sama po sebi ne znači da se on može transformirati u baterije koje bi bile konkurentne proizvođačima koji su već etablirani u zemljama poput Australije, Čilea, Argentine i Kine.
Upravo tu dolazi do izražaja ulog u tehnologije izravne ekstrakcije litija. Kompanije i investitori se klade da ove metode mogu odvojiti mineral iz dubokih slanih voda bez oslanjanja na velike bazene za isparavanje, skraćujući rokove i smanjujući dio operativnih troškova. No, to obećanje tek treba potvrditi na velikoj komercijalnoj razini.
Drevno jursko more postalo dio globalne utrke
Geološka ironija je snažna. Formacija stvorena u drevnom morskom okruženju jure i istraživana desetljećima zbog nafte, plina i broma sada se tretira kao potencijalni izvor jednog od najstrateškijih minerala energetske tranzicije. Formacija Smackover prestala je biti samo relevantna struktura za fosilnu energiju i transformirala se u potencijalnu prednost nove ekonomije baterija.
Ako tehnologija izravne ekstrakcije bude funkcionirala onako kako industrija obećava, Arkansas bi se mogao etablirati kao jedno od najvažnijih područja za američki litij u nadolazećim desetljećima. No, zasad ključna činjenica ostaje sljedeća: prema USGS-u, litij je tamo, u gigantskim razmjerima. Ono što je još uvijek neizvjesno jest koliki se dio te količine zapravo može izvući iz slanih voda i ući u industriju.
