Novinar lista Frankfurter Allgemeine Zeitung je pokušao provjeriti, ima li istine da su Srbi oko Sarajeva za novac bogatašima dali da pucaju po građanima. A dokaza zapravo – nema.
Novinar Frankfurter Allgemeine Zeitunga Michael Martens piše da je razgovarao s mnogim ljudima koji dobro poznaju događaje tijekom opsade Sarajeva, ali da nitko od njih nema ni najmanju informaciju kako su postojali takozvani snajperski turisti koji su plaćali kako bi pucali na civile, prenosi Deutsche Welle.
Pod naslovom „Bajka o lovu na ljude” (Das Märchen von der Menschenjagd) Frankfurter Allgemeine Zeitung objavio je drugi nastavak o navodnom „Sarajevskom safariju”. List navodi da postoje ozbiljne sumnje u priču prema kojoj su bogati stranci tijekom opsade Sarajeva organizirano dolazili kako bi za novac pucali na civile.
Martens je i ranije objavio članak u kojem je provjeravao vjerodostojnost ključnih izvora te priče, a sada u vikend-izdanju uglednog njemačkog lista donosi nove argumente.
Piše kako se izvori na kojima počiva cijela priča – jedan dokumentarni film i dvije knjige – oslanjaju na anonimne, nepouzdane ili preminule svjedoke kojima autori često spominju tek nadimcima. „Tko se, nasuprot tome, sam raspita u Sarajevu i razgovara s ljudima koji su preživjeli opsadu, vrlo brzo nailazi na proturječja u toj priči“, piše autor.
Kakav i koji pak franjevac?
Martens je razgovarao i s franjevcem, fra Mirkom Majdandžićem koji se dobro sjeća opsade, nestašice vode i snajperske vatre jer je i sam čitavu opsadu proveo u Sarajevu. „Za fra Mirka priče o snajperistima nisu nikakve legende. Njihova prisutnost na brdima godinama je za njega i stotine tisuća ljudi unutar opkoljenog grada bila dio svakodnevice i stalna smrtna prijetnja“, piše Martens.
No Majdandžić sumnja u priču o stranim „lovcima na ljude”. „Teško mi je povjerovati da su dolazili bogati stranci i plaćali kako bi pucali. Što je čovjek bogatiji i moćniji, možda je veća i njegova sklonost perverzijama. Ali ta priča o talijanskim lovcima na ljude… Zašto za nju nismo čuli još tijekom rata?“, kaže franjevac za njemački list.
Majdandžić je upravo zaprepašten tvrdnjom iz knjige „Vikend-snajperisti“ talijanskog pisca Ezija Gavazenija, prema kojoj je jedan svjedok tijekom rata upravo od franjevca čuo priču o talijanskim snajperistima koji su iz obijesti pucali na civile. Njemačkom novinaru kaže kako poznaje svih 28 franjevaca koji tijekom rata bili u Sarajevu i kako mu baš nitko od njih nije o tome rekao ni riječi.
Može li se vjerovati američkom vatrogascu?
Martens navodi kako je glavni argument onih koji vjeruju u taj ratni mit postojanje svjedoka. Riječ je, pojašnjava autor, o američkom vatrogascu Johnu Jordanu koji je boravio u opkoljenom Sarajevu, svjedočio pred Haškim sudom i usput spomenuo nešto što bi se moglo protumačiti kao potvrda tvrdnje o turistima-ubojicama.
„Tvrdio je da je na sarajevskoj Grbavici, koju su držale srpske snage, vidio ljude – ili jednog čovjeka, jer tijekom iskaza prelazi iz jednine u množinu – koji očito nisu poznavali teren i koje su vodili srpski borci. Jordan ih naziva ‘turistima-strijelcima’. Nije ih vidio kako pucaju, ali jest kako ih se vodi od jednog do drugog snajperskog položaja“, piše Frankfurter Allgemeine Zeitung.
„Tko želi, te riječi može shvatiti na razne načine”, navodi Martens. „A talijanski kvazi-istraživač Gavazeni upravo je to učinio. U svojoj knjizi Jordanovo svjedočenje čak naziva ‘odlučujućim’.”
Martens piše da su brojni mediji prenijeli tvrdnje Gavazenija, iako je Jordan jedini svjedok koji je pred Haškim sudom spomenuo navodne snajperiste-došljake, “dok preostalih 4.649 svjedoka nije iznijelo ništa slično” piše u svom članku.
“Bolje o zločinima nego o toj legendi”
Novinar je pokušao kontaktirati bivšu glavnu tužiteljicu Carlu Del Ponte i njezina nasljednika Sergea Brammertza koji nikada nisu javno govorili o „Safariju”. Del Ponte više ne odgovara na novinarske upite, dok Brammertz zbog svoje sadašnje dužnosti ne može komentirati tu temu.
Martens navodi da je razgovarao s nekadašnjim visokim dužnosnikom Haškog tužiteljstva koji je želio ostati anoniman. „Taj čovjek je ogorčen zbog te ‘legende’, kako je naziva tijekom telefonskog razgovora. ‘Ta priča odvlači pozornost s hitno potrebne potrage za stvarnim počiniteljima stvarnih ratnih zločina.’“
Sugovornik ističe da u deset milijuna stranica dokumentacije koju je prikupio Tribunal, osim Jordanova iskaza, ne postoji ništa što bi upućivalo na navodne turiste-ubojice. Dodaje da ni tužiteljstva u Bosni i Hercegovini, Italiji i Belgiji nemaju ništa više od priča iz druge ruke, kakve se pojavljuju i u knjigama.
Prema njegovim riječima, Jordanovo svjedočenje svojevremeno je ocijenjeno kao „nimalo vjerodostojno” i nije imalo nikakvu ulogu u presudama Haškog suda.
Martens navodi da je za vikend-izdanje Frankfurter Allgemeine Zeitunga razgovarao s više od deset osoba koje su preživjele opsadu Sarajeva i poslije se profesionalno bavile tom temom. Nitko od njih nema ni najmanju indiciju da je „Safari” doista postojao. „Priča o stotinama bogatih stranaca koji su u Bosni sudjelovali u lovu na ljude otprilike je jednako uvjerljiva kao tvrdnja da se tijekom rata pojavio King Kong kako bi branio Sarajevo. Razlika je samo u tome što je priča o King Kongu toliko očito izmišljena da je strani mediji ne bi prihvatili kao činjenicu”, zaključuje novinar FAZ-a, a prenosi DW.
Njemački sud zabranio Spiegelu da Vučića povezuje sa ‘Sarajevo safarijem’
Podsjetimo kako je sud u Hamburgu nedavno je zabranio magazinu Spiegel da predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića, povezuje s navodnim „lovom na ljude” u Sarajevu za vrijeme opsade. FAZ je pisao kako je imao uvid u odluku suda i piše da je Zemaljski sud u Hamburgu donio privremenu izvršnu mjeru kojom se njemačkom magazinu Spiegel zabranjuje da predsjednika Srbije Aleksandra Vučića izlaže sumnji za sudjelovanje u navodnom „lovu na ljude” tijekom opsade Sarajeva.
Prema odluci suda, magazin ne smije stvarati dojam da je Vučić u okviru ratnih zbivanja od 1992. do 1995. godine sudjelovao u ciljanom ubijanju civila, piše FAZ.
Upozorenje Spiegelu i prijetnja kazne od 250.000 eura
Ako Spiegel prekrši tu zabranu i nastavi sa širenjem spornih tvrdnji iz teksta objavljenog u ožujku ove godine pod naslovom „Bogati Europljani koji su putovali u Sarajevo u lov na ljude”, prijeti mu novčana kazna u iznosu do 250.000 eura.
hamburški sud nije osporio Spiegelu da postoji izniman javni interes za tu temu, s obzirom na to da je riječ o šefu države. Međutim, vijeće sastavljeno od troje sudaca ocijenilo je da je način Spiegelovog prikaza nedopustiv i neuravnotežen te da grubo povređuje Vučićevo opće pravo na osobnost.
Sud je Spiegelu izričito zabranio širenje tvrdnje da je Vučić u mladosti kao ratni dobrovoljac služio u paravojnoj formaciji na Židovskom groblju u Sarajevu i da je tamo navodno stupio u kontakt sa stranim „lovcima na ljude”. Iz istih razloga, zabranjeno je i prenošenje sličnih izjava Vojislava Šešelja, kao i citiranje kosovskog premijera Albina Kurtija, koji je na temelju tih medijskih napisa tražio osnivanje međunarodnog suda.
Također, Spiegel više ne smije koristiti citate iz navodnog ratnog zapisnika iz kolovoza 1992. godine, koje je javnosti predstavio hrvatski novinar Domagoj Margetić, a koji su sugerirali da je „dobrovoljcu Vučiću” tada uručena puška. Sud je zabranio i korištenje retoričkog pitanja kojim se Vučić opisuje kao „bivši pomoćnik u smrtonosnim aktivnostima u Sarajevu”.
Hamburški suci su u obrazloženju istaknuli da Spiegel nije ispunio osnovne uvjete za zakonski dopušteno izvještavanje o sumnjama. Sud je naglasio da teške optužbe i tekući istražni postupci u ranim fazama pravno ne dokazuju krivnju te da zbog pretpostavke nedužnosti novinari moraju osigurati čvrsti minimum dokaznih činjenica prije nego što sruše nečiji ugled.
Spiegel je sporne detalje predstavio kao vlastite spoznaje, a da prethodno nije čak ni kontaktirao Vučića kako bi uzeo njegovu izjavu i komentar na optužbe.
Zbog tih propusta, sud je odredio da Spiegel mora snositi sve troškove postupka, na što magazin ima pravo žalbe višoj instanci. Iz redakcije Spiegela potvrdili su za FAZ da su primili zabranu i naveli da će prilagoditi svoje djelovanje, ali su dodali da i dalje stoje iza svog istraživanja.
„Kompilacija neprovjerenih glasina“
U analizi cijelog slučaja, novinar FAZ-a Michael Martens ukazuje na to da se kompletna priča o bogatim zapadnjacima koji su plaćali da s brda oko Sarajeva pucaju na civile zapravo vrti oko knjige „Vikend-snajperisti” (I cecchini del weekend) talijanskog autora Ezija Gavazzenija. Na temelju te knjige, nekoliko europskih tužiteljstava jest pokrenulo preliminarne istrage, što je Spiegelu i poslužilo kao povod za tekst.
Međutim, Martens ističe da sam talijanski autor ponosno priznaje da tijekom pisanja knjige nikada nije bio u Sarajevu. Njegovo djelo je, prema ocjeni FAZ-a, samo kompilacija neprovjеrenih glasina, bez ijednog čvrstog dokaza ili verificiranog izvora, što se na Balkanu opisuje kao klasično „rekla-kazala”.
Zapadni mediji prihvatili su te insinuacije zdravo za gotovo samo zato što je priča zvučala primamljivo, bez postavljanja kritičkih pitanja.
Martens zaključuje da o Vučićevoj političkoj ulozi i srpskim zločinima tijekom rata devedesetih godina ima više nego dovoljno materijalnih i nespornih dokaza, uključujući i njegovu zloglasnu i snimljenu izjavu iz 1995. godine o tome da će „za jednog ubijenog Srbina ubiti 100 Muslimana”. Ipak, tvrdnje da je aktualni predsjednik Srbije bio umiješan u nekakav komercijalni „safari” na ljude nemaju nikakvo utemeljenje u činjenicama.
Dokumentarac i pokrenute istrage
U BiH, Belgiji, Francuskoj i Švicarskoj pokrenute su istrage o ubojstvima ljudi u ratnom Sarajevu. Istrage su proizašle iz prijave koju je podnio talijanski pisac i novinar Ezio Gavazzeni Gavazzeni, putem odvjetnika Guida Salvinija i Nicole Brigide, koji su prikupili prva svjedočanstva o navodnoj prošlosti Furlanca, kojeg su istražitelji potom identificirali te protiv njega pokrenuli istragu.
Kako je svojedobno pisao talijanski list Il Giorno u veljači ove godine, stariji muškarac, 80-godišnjak, prva je osoba protiv koje je tužiteljstvo u Milanu pokrenulo istragu zbog sumnje da je organizirao i sudjelovao u ubojstvima ljudi u ratnom Sarajevu, krvavom skandalu poznatom kao ‘sarajevski safari’ zbog navoda kako su pojedini državljani Italije, Švicarske, Francuske i Belgije dolazili na srpske položaje oko opsjednutog Sarajeva kako bi pucali iz snajpera na ljude u Sarajevu. On je potom kazao kako je svoje izjave, koje je novinar tajno snimio u razgovoru s njim – izmislio.
Također, dokumentarac ‘Sarajevo safari’, o bogatim strancima koji su tijekom opsade glavnog grada BiH plaćali ogromne sume da sa srpskih snajperskih položaja ubijaju civile u Sarajevu, slovenskog redatelja Mirana Zupaniča prikazan je u Sarajevu u rujnu 2021. godine.
Kako je tada izvijestio sarajevski Klix, priča filma konstruirana je kroz pripovijedanje osobe koja se nije predstavila i čiji je lik zatamnjen, s obzirom da kao svjedok svih događaja ne želi pokazati lice. Radi se o Slovencu koji je u bivšoj Jugoslaviji bio obavještajac i koji je zbog poznanstava koje je imao tokom rata u BiH obavljao neku vrstu posredništva. On sam naglašava da je od 1992. do konca 1994. u BiH bio 35 puta. U Sarajevo je dolazio avionom Ujedinjenih nacija, a potom bi odlazio na Pale. Tvrdi da je radio za određenu američku agenciju, vjerojatno novinsku i da je bio basnoslovno plaćen.
U siječnju 1993. dobio je poziv od bivših kolega iz Beograda te mu je ponuđeno da bude neka vrsta promatrača u onome što se zove “Sarajevo safari”. Kaže da je helikopterom prebacivan do Pala, na isti način kao i stranci koji su za ogromnu sumu novca dolazili na položaje iznad Sarajeva i gdje im je bilo organizirano da pucaju na civile opkoljenog grada.
Glavni protagonost filma (Slovenac) isitče da je bio akreditiran kao novinar te je mislio da su i stranci koji su dolazili na Pale također novinari. Ali, tvrdi da se brzo razuvjerio kada je vidio s kojim adrenalinom su se opremali i odlazili na kote iznad Sarajeva. Detaljno opisuje tok događaja te tvrdi da je svjedočio kako su ti stranci, koji su govorili na tečnom englekom jeziku ubijali civile, što je on pratio dvogledom.
Opisuje kako se požalio svom poslodavcu, ali da mu je samo rečeno kako se radi o “interesantnim stvarima”. Dalje nije želio govoriti.
/Desk/
