Njemačka se nalazi usred velike energetske tranzicije – napuštanja fosilnih goriva i prelaska na održive izvore energije. Prema najnovijem istraživanju Udruženja komunalnih poduzeća Njemačke (VKU), čak svaki peti gradski opskrbljivač energijom, odnosno oko 19 % gradskih komunalnih poduzeća, planira ugasiti svoje plinske mreže najkasnije do 2045. godine, prenosi Fenix-magazin.
To znači da će u narednim desetljećima mnogi gradovi potpuno prestati koristiti prirodni plin za grijanje domaćinstava i industrijskih postrojenja.
Gotovo polovica ispitanih opskrbljivača (46 %) još uvijek nije donijela konačnu odluku – ne znaju hoće li postojeće mreže prilagoditi za distribuciju ekološki prihvatljivog plina (tzv. „Ökogas”) ili ih potpuno ugasiti. S druge strane, samo 8 % komunalnih poduzeća jasno je najavilo da će plinsku infrastrukturu prenamijeniti za korištenje ekološkog plina, koji bi u budućnosti trebao zamijeniti prirodni plin.
Posljedice za građane
Za milijune stanovnika Njemačke ove odluke znače da će u idućim godinama morati zamijeniti svoje sustave grijanja. Oni koji se trenutno griju na plin, morat će prijeći na alternativne oblike grijanja – primjerice toplinske pumpe ili sustave daljinskog grijanja. Troškovi takve promjene nisu mali: prema procjenama, demontaža starog sustava i ugradnja novog grijanja može stajati više od 10.000 eura po kućanstvu.
Gradovi koji prednjače
Neki gradovi u Njemačkoj već su postavili jasne rokove i ubrzano rade na tranziciji.
Mannheim je najavio da će ugasiti plinsku mrežu do 2035. godine. Tamošnji opskrbljivač MVV jedan je od najaktivnijih u zemlji.
Augsburg, Hannover i Würzburg planiraju zaustaviti opskrbu plinom do 2040. godine, što znači da bi do tada trebali razviti nove sustave grijanja.
München i Regensburg imaju nešto duži vremenski okvir i predviđaju potpuno gašenje plinskih mreža do 2045. godine.
U mnogim drugim gradovima i općinama još uvijek nije odlučeno hoće li i kada doći do potpunog napuštanja plinskog sustava. Njemačka u ovom trenutku raspolaže s oko 550.000 kilometara plinske mreže, pa bi njezino postupno gašenje predstavljalo jedan od najvećih infrastrukturnih projekata u novijoj povijesti zemlje.
Stav i upozorenja Udruženja VKU
Predsjednik VKU-a, Ingbert Liebing, u razgovoru za BILD naglasio je da je sada najvažnije osigurati brzu i jasnu planersku sigurnost – i za opskrbljivače i za građane. Prema njegovim riječima, najveći problem mogao bi biti prijenos troškova demontaže plinske infrastrukture na krajnje korisnike, odnosno građane.
Liebing ističe:„Tko 2045. više neće moći grijati svoj dom pomoću plina ili nafte, mora imati sigurnu i cjenovno pristupačnu alternativu. Do tada moramo osigurati da daljinsko grijanje, toplinske pumpe i zeleni plin budu dostupni svima.“
Naglašava i da se nitko ne treba bojati da će ostati bez grijanja – no promjene se moraju početi provoditi odmah.
Potreba za zakonskim okvirom
Predsjednik VKU-a upozorava da tranzicija neće biti moguća bez odgovarajućeg pravnog okvira koji mora donijeti savezna vlada. Njegove su riječi jasne:
„Moramo sada početi kopati. Oko 1,4 milijuna malih i srednjih poduzeća u Njemačkoj ovisi o našim plinskim mrežama. Mnogi od njih i dalje će trebati plinovite energente, barem prijelazno razdoblje, i čekaju zajedno s nama da vlada pruži jasnoću i smjernice.“
Time je Liebing ukazao na to da energetska tranzicija ne smije ugroziti gospodarstvo, osobito srednji sektor, koji čini okosnicu njemačkog tržišta rada.
Njemačka ulazi u presudnu fazu energetske transformacije. Dok se dio gradova već odlučno kreće prema budućnosti bez plina, mnogi još uvijek oklijevaju jer nisu sigurni kako će financijski i tehnički provesti tranziciju. Unatoč neizvjesnostima, smjer je jasan – Njemačka planira do 2045. postati zemlja bez fosilnih goriva u sektoru grijanja.
Taj proces, međutim, donosi i velike izazove: potrebu za novim investicijama, zakonskom sigurnošću, ali i socijalnom pravednošću kako bi građani i poduzeća mogli podnijeti troškove prelaska na zelenu energiju. Prema riječima stručnjaka, uspjeh ove transformacije ovisit će o tome koliko će brzo država i komunalna poduzeća zajednički djelovati – jer, kako zaključuje Liebing, “vrijeme za čekanje je prošlo, sada je trenutak da se počne djelovati.”
/Desk/
