Povratak nuklearnoj energiji u samom je središtu japanske energetske politike, ali nakon katastrofe iz 2011. godine strahovi stanovnika od cunamija, potresa i planova evakuacije i dalje su snažni.
Petnaest godina nakon nuklearne katastrofe u Fukushimi, Japan se priprema za ponovni rad najveće nuklearne elektrane na svijetu, unatoč dubokom nepovjerenju lokalnog stanovništva i trajnim sjećanjima na jednu od najgorih nuklearnih nesreća u povijesti.
Aktivnosti oko nuklearne elektrane Kashiwazaki-Kariwa dostižu vrhunac: radnici uklanjaju zemlju kako bi proširili glavnu cestu, kamioni dolaze na strogo čuvani ulaz, dugačka zaštitna ograda opasana je spiralnom bodljikavom žicom, a u zaustavnoj traci policijsko vozilo nadzire posjetitelje plaže – jednog od rijetkih mjesta s jasnim pogledom na reaktore, uokvirene snijegom prekrivenom planinom Yoneyama.
Kada svih sedam reaktora radi, Kashiwazaki-Kariwa proizvodi 8,2 gigavata električne energije, što je dovoljno za napajanje milijuna kućanstava. Prostire se na 4,2 četvorna kilometra u prefekturi Niigata, na obali Japanskog mora, i najveća je nuklearna elektrana na svijetu.
Međutim, od 2012. godine elektrana nije proizvela ni vat struje, nakon što je zatvorena zajedno s desecima drugih reaktora poslije trostrukog taljenja jezgre u ožujku 2011. u Fukushimi Daiichi, najgoroj nuklearnoj nesreći na svijetu od Černobila.
Smještenu oko 220 kilometara sjeverozapadno od Tokija, elektranu vodi tvrtka Tokyo Electric Power (Tepco) – ista ona koja je upravljala postrojenjem u Fukushimi kada je snažan cunami probio zaštitne barijere, izazvao nestanak struje, doveo do taljenja tri reaktora i prisilio oko 160.000 ljudi na evakuaciju.
Nekoliko tjedana prije 15. obljetnice nesreće i šire katastrofe uzrokovane cunamijem, u kojoj je poginulo oko 20.000 ljudi duž sjeveroistočne obale Japana, Tepco je odlučio prkositi lokalnom javnom mnijenju i ponovno pokrenuti jedan od sedam reaktora u Kashiwazaki-Kariwi.
U ponedjeljak je Tepco priopćio da će odgoditi ponovno pokretanje, koje je bilo planirano za sljedeći dan, nakon što je tijekom vikenda došlo do kvara alarma tijekom testiranja opreme, prenosi javni servis NHK. Sada se očekuje da će reaktor ponovno biti uključen u nadolazećim danima.
Ponovno pokretanje reaktora broj šest, koje bi moglo povećati opskrbu električnom energijom u području Tokija za oko dva posto, predstavlja prekretnicu u sporom povratku Japana nuklearnoj energiji – strategiji za koju vlada tvrdi da će pomoći u ostvarivanju ciljeva smanjenja emisija i jačanju energetske sigurnosti.
Ali za mnoge od 420.000 ljudi koji žive u krugu od 30 kilometara od Kashiwazaki-Kariwe, i koji bi morali biti evakuirani u slučaju nesreće poput one u Fukushimi, skori povratak nuklearne proizvodnje nosi ozbiljne rizike.
Među njima je i Ryusuke Yoshida, čija se kuća nalazi manje od dva i pol kilometra od elektrane, u mirnom selu Kariwa. Na pitanje što ga najviše brine u vezi s ponovnim pokretanjem, sedamdesetšestogodišnjak daje jednostavan odgovor: “Sve.”
“Planovi evakuacije su očigledno neučinkoviti”, kaže Yoshida, lončar i član udruženja stanovnika koji žive najbliže postrojenju. “Zimi, kada padne snijeg, ceste su blokirane, a mnogo ljudi koji ovdje žive su starije osobe. Što je s njima i s drugima koji se ne mogu slobodno kretati? Ovo je pitanje ljudskih prava.”
Tvrtka tvrdi da je naučila lekcije iz nesreće u Fukushimi Daiichi te je ranije ove godine obećala ulaganje od 100 milijardi jena u prefekturu Niigata tijekom sljedećih deset godina, u pokušaju da pridobije povjerenje stanovnika.
Elektrana Kashiwazaki-Kariwa, čijih je 6.000 zaposlenika ostalo na dužnosti tijekom cijelog razdoblja zatvaranja, sada ima morske zidove i vodonepropusna vrata za jaču zaštitu od cunamija, mobilne dizelske generatore i veliku flotu vatrogasnih vozila spremnih osigurati hlađenje reaktora u hitnim slučajevima. Ugrađeni su i unaprijeđeni sustavi filtracije radi kontrole širenja radioaktivnih materijala.
“Suština nuklearnog poslovanja je osiguravanje sigurnosti iznad svega, a razumijevanje lokalnog stanovništva je neophodan uvjet”, kaže Tatsuya Matoba, glasnogovornik Tepca.
Stanovnici, međutim, tvrde da je to prepreka koju Tepco nije uspio svladati, nakon što su lokalne vlasti ignorirale pozive na pokrajinski referendum o budućnosti elektrane. U nedostatku glasovanja, protivnici ponovnog pokretanja ukazuju na ankete koje pokazuju jasno protivljenje vraćanju reaktora u pogon.
U jednoj anketi pokrajinske vlade, provedenoj krajem prošle godine, više od 60 posto ljudi koji žive u krugu od 30 kilometara izjavilo je kako ne vjeruje da su ispunjeni uvjeti za ponovno pokretanje elektrane.
“Rezultate ankete shvaćamo vrlo ozbiljno”, kaže Matoba. “Stjecanje razumijevanja i povjerenja lokalnog stanovništva dugotrajan je proces bez krajnje točke, koji zahtijeva iskrenost i kontinuiran trud.”
Kazuyuki Takemoto, član vijeća sela Kariwa, kaže da seizmička aktivnost u ovom dijelu sjeverozapadnog Japana onemogućuje davanje bilo kakva jamstva sigurnosti elektrane.
“O tome nije bilo prave rasprave”, kaže Takemoto. “Govore da su sigurnosna poboljšanja napravljena nakon Fukushime, ali ja ne vidim nijedan valjan razlog za ponovno pokretanje reaktora; to mi je neshvatljivo.”
Dodatnu zabrinutost izaziva prisutnost seizmičkih rasjeda na lokaciji i oko nje, koja je pretrpjela štetu tijekom potresa jačine 6,8 stupnjeva u srpnju 2007. godine, uključujući i požar na transformatoru. Tri reaktora koja su tada bila u pogonu automatski su se ugasila.
Ponovno pokretanje Kashiwazaki-Kariwe veliki je rizik za japansku vladu, koja je ambiciozan povratak nuklearnoj energiji stavila u središte nove energetske politike, dok se bori za ispunjenje ciljeva smanjenja emisija i jačanje energetske sigurnosti.
Prije katastrofe u Fukushimi u pogonu su bila 54 reaktora, koji su osiguravali oko 30 posto električne energije u zemlji. Danas je, od 33 operativna reaktora, samo 14 u funkciji, dok su pokušaji ponovnog pokretanja drugih naišli na snažan lokalni otpor.
Petnaest godina nakon taljenja jezgre u Fukushimi, kritike japanskog nuklearnog sustava, u kojem su isprepleteni operateri, regulatori i političari, sada su usmjerene na ovaj snijegom prekriveni obalni grad.
Pokazujući na jednu od brojnih sigurnosnih kamera u blizini elektrane, Yoshida kaže da je ponovno pokretanje stanovnicima nametnula nuklearna industrija i njezini politički saveznici. Lokalne vlasti su popustile pred ogromnim pritiskom središnje vlade.
“Prioritet svake vlade trebao bi biti zaštita života ljudi, ali mi se osjećamo prevarenima. Japansko ‘nuklearno selo’ i dalje je živo i snažno; dovoljno je pogledati što se ovdje događa da biste to shvatili.”
