Veliko rivalstvo svjetskih sila intenzivira se na Arktiku, i to ne samo oko Grenlanda. Na norveškom arhipelagu Svalbard, stoljeće star ugovor omogućio je pristup gotovo svim nacijama. Taj je sporazum ostavio ledom okovane otoke ranjivima na uplitanje Rusije i Kine, zbog čega Norveška steže obruč oko njih čvršće nego ikada prije, piše New York Times.
Visoko na Arktiku, blizu Sjevernog pola, Svalbard stoji sam kao geopolitički jednorog. Ta skupina otoka dio je Norveške, ali se njome upravlja prema jedinstvenom ugovoru koji datira još iz Prvog svjetskog rata. On omogućuje gotovo svakome da se tamo nastani bez vize.
Desetljećima su znanstvenici iz cijelog svijeta dolazili u Svalbardovu međunarodnu istraživačku stanicu, smještenu na snovitom fjordu obrubljenom oštrim planinama. Kineski studenti jurili su motornim sanjkama s europskim kolegama. Norvežani i Rusi održavali su šahovske turnire i zajedno srkali boršč nakon mečeva.
No danas, Norveška nastoji čvršće potvrditi svoj suverenitet nad Svalbardom i odbiti strani utjecaj. Oduzima pravo glasa strancima na Svalbardu. Blokirala je prodaju zemljišta stranim kupcima. Steže kontrolu nad stranim istraživačima i proglasila je morsko dno stotinama kilometara uokolo svojim vlasništvom.
Norveška kampanja narušava godine međunarodne sloge i utječe na živote kineskih znanstvenika, ruskih rudara ugljena, bogatih norveških posjednika i dugogodišnjih imigranata. Među njima su i dvojica braće iz Tajlanda koji su gotovo cijeli život proveli na Svalbardu, a sada strahuju za svoju budućnost.
“Stalno razmišljam o tome”, rekao je stariji brat, Nathapol Nanthawisit (30).

Oštriji kurs dio je nove ere “geopolitike laktarenja” dok se planet zagrijava, a borba za resurse intenzivira, te dok se nadmetanje velikih sila proteže do Arktičkog kruga.
Tko kontrolira Svalbard, kontrolira Arktik
Iako je prijetnja predsjednika Trumpa o preuzimanju kontrole nad Grenlandom privukla najviše pozornosti, norveški potezi na susjednom Svalbardu također izazivaju uzbunu. Oni su naišli na snažne prigovore europskih i NATO saveznika koji tvrde da ugovor ograničava norveški suverenitet. Norveška inzistira da nema drugog izbora nego zaštititi svoj kutak Arktika ili riskirati da Svalbard postane lansirna rampa za neprijateljske sile.
Arhipelag je jedno od najboljih mjesta na zemlji za preuzimanje satelitskih podataka i praćenje putanja projektila. Ispod okolnog mora leže žuđene zalihe rijetkih zemnih minerala.
“Norveška se sada nalazi u najozbiljnijoj sigurnosnoj situaciji od 1945. godine”, rekao je Eivind Vad Petersson, državni tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova. “Ovo je norveški suvereni teritorij. To sada činimo malo jasnijim.”
Više nije tako udaljeno
Većina ljudi ne doživljava Norvešku kao “opasnog momka”. To je bogata skandinavska zemlja sinonim za diplomaciju. No, vremena se mijenjaju.
Gradonačelnik Longyearbyena, Leif Terje Aunevik, prisjeća se da je Svalbard nekada bio “egzotično, čudno mjesto”. Danas Longyearbyen ima restorane uz svijeće, luksuzne hotele i 2500 stanovnika iz 50 različitih zemalja.
Prije nekoliko stoljeća, Svalbard je bio toliko udaljen da su ga Norvežani smatrali terra nullius — ničijom zemljom. Svalbardski ugovor iz 1920. zabranio je bilo kakve ratne aktivnosti i dao svim potpisnicama jednak pristup lovu, ribolovu, rudarstvu i posjedovanju zemlje. Danas je gotovo 50 zemalja, uključujući Afganistan i Sjevernu Koreju, potpisalo ugovor.
Ono što privlači nacije je ono što leži ispod vode. Nedavne studije pokazale su goleme količine bakra, cinka, kobalta i litija na morskom dnu. Norveška čvrsto čuva to blago.
U siječnju 2024. Norveška je najavila istraživanje minerala u morskom dnu na području veličine Njemačke, uključujući vode oko Svalbarda. To je izazvalo osude. Rusija je potez nazvala “ilegalnim”, a Europska unija norvešku poziciju “nekonzistentnom”.
Manje dobrodošli nego prije
Za braću Nanthawisit, koji su se kao djeca preselili s Tajlanda, Svalbard je dom. No, nedavne promjene, poput ukidanja prava glasa strancima na lokalnim izborima ako nisu živjeli u kontinentalnoj Norveškoj, učinile su da se osjećaju ranjivo.

Državni tajnik Petersson je neumoljiv: “Ugovor jamči jednak pristup, a ne jednaka prava.”
Ruski i kineski utjecaj
Rusija održava svoju prisutnost kroz Barentsburg, rudarski gradić koji je nekada imao 1000 stanovnika, a sada tek oko 300. Iako je rudarstvo na izdisaju, Rusija ne planira otići. Ruski dužnosnici čak predlažu preimenovanje otočja u “Pomorski otoci”, koristeći retoriku sličnu onoj o zaštiti ruskog stanovništva u Ukrajini.
S druge strane, Kina ima svoju istraživačku postaju “Stanica Žuta rijeka” u Ny-Alesundu. Norveške vlasti nedavno su naredile uklanjanje dvaju granitnih lavova ispred postaje, tvrdeći da se ne uklapaju u krajolik, dok američki Kongres strahuje da Kina tamo provodi tajna vojna istraživanja.
Svalbard, nekada mirno utočište znanstvenika i avanturista, sada je postao užarena točka globalne borbe za moć na samom vrhu svijeta.











