„Jugoslavija je nestala…Mnogim ljudima su u glavi još uvijek prisutne strašne slike ratova u Sloveniji, Hrvatskoj i na Kosovu. Posebno su nacionalistički prvaci i vođe, koji su preuzeli riječ, tada kao i danas, lako dospijevali u medije. Zbivanja iz ratnih godina zaklanjaju vrijeme prije toga kao tamni oblak”, piše njemački list Kölner Stadt-Anzeiger, a prenosi Deutsche Welle.
Ali, dodaje autor teksta Thorsten Breitkopf, za mnoge ljude s Balkana Jugoslavija je “više od zbroja malih, međusobno suprotstavljenih državica”. To je sjećanje na zemlju koja je, zahvaljujući nesvrstanosti, imala najpoželjniju putovnicu na svijetu, piše autor i nastavlja: “Istočni Nijemci su mogli dogurati najviše do Balatona (jezero u Mađarskoj), Zapadni Nijemci su mogli na Zapad. Nesvrstani „Jugosi” mogli su putovati svuda. Jugoslaveni su za Zapad proizvodili dobre automobile, poput VW Caddyja, i bili popularna destinacija za odmor – sunčana i jeftina. Na Balkanu ima vatrenih nacionalista. Ali ima i onih koji žale za svojom mladošću u velikoj, ujedinjenoj Jugoslaviji.”
Kelnski list potom piše kako “melodiju te tuge nitko ne simbolizira bolje od Bijelog dugmeta” i opisuje koncert te grupe u Düsseldorfu kao koncert koji je „vratio 4.000 uglavnom balkanskih fanova u mješavinu nostalgije, sjećanja na dobra stara vremena i prvu ljubav pod suncem Jugoslavije”.
Bijelo Dugme održalo je veliki koncert u Areni, pogledajte kako su Bregović, Islamović i Tifa prašili za 50 godina karijere Goran Bregović, vođa grupe osnovane 1974., otjelovljuje ujedinjenu Jugoslaviju kao malo tko, piše dalje Kölner Stadt-Anzeiger. I navodi da mu je otac Hrvat, majka Srpkinja, a supruga Bošnjakinja – a on se do danas izjašnjava kao Jugoslaven. List pojašnjava i kako je Bijelo dugme, kao najpopularniji bend socijalističke države, 70-ih i 80-ih punilo stadione.
„Ali dok su njegovi zemljaci – Srbi, Hrvati i Bošnjaci – pucali jedni na druge, on je živio na sigurnom – u Parizu. Stanovnici njegovog rodnog Sarajeva, koje je bilo u opsadi, to su mu zamjerili”, piše njemački list. I prenosi da je Bregović u jednom intervjuu pitao bi li zaista imalo više smisla svakodnevno stajati u redu za vodu i drhtati pod kišom granata, umjesto pokušavati izraziti osjećanja kroz muziku?
Nakon ratova, bend se ponovo ujedinio održavajući „jubilejske” koncerte, koji su često kritički komentirani, navodi autor iz kelnskog lista te citira tjednik Slobodna Bosna koji je svojedobno napisao: „Bregović je kurvin sin, ali on je naš kurvin sin.” „To je kompliment na balkanski način”, piše u tekstu. I podsjeća se da je na koncert 2005. u Sarajevu došlo 65.000 ljudi, u Zagrebu 70.000. Završni koncert na Hipodromu u Beogradu gledalo je 250.000 ljudi, piše Deutsche Welle.
Zvuk Bijelog dugmeta ostao je “glasan, melankoličan i pomalo sladunjav”, ocjenjuje autor i dodaje: „Ako brojne posjetitelje, koji sve pjesme pjevaju napamet, pitate o čemu one govore, odgovori su: ‘o ljubavnoj boli‘, ‘napušteni muškarac tuguje za svojom dragom‘, ‘o ljubomori‘ (Hajdemo u planine) ili ‘o neostvarenoj ljubavi‘.”
Njemački novinar zaključuje: „Za 4.000 ljudi u dvorani u Düsseldorfu najvažnija je ljubav prema njihovoj domovini. Ne prema Hrvatskoj, Bosni, Srbiji. ‘Večeras smo opet Jugoslaveni‘, kaže posjetitelj Edin Karović, vidno ganut nizom himni o slomljenom srcu. Jugoslavija živi! Svuda tamo gdje Bijelo dugme puni dvorane”, zaključuje se u tekstu, koji je objavio Kölner Stadt-Anzeiger.
