Otto’s, restoran u Londonu, poznat je po izdašnim porcijama raskošnih jela: na jelovniku su jastog, canard à la presse te burgeri pretrpani kavijarom i foie grasom. No kada je jedan stalni gost obavijestio Otta Tepasséa, vlasnika restorana, da uzima lijekove za mršavljenje i da će zato rjeđe izlaziti na večere, Tepassé se odlučio prilagoditi. Restoran je uveo jelovnik „profinjenih zalogaja”, s jelima poput telećeg mesa pečenog u tavi. „Dobijete sav luksuz”, kaže Tepassé, „ali sada u malim količinama.”
I drugi restorani smanjuju porcije. U Fat Ducku, restoranu s tri Michelinove zvjezdice u engleskom Berkshireu, Heston Blumenthal nudi opciju pod nazivom „Potpuna svijest”. („Ponekad je manje doista više”, piše u jelovniku.) The Banc, koji ima restorane u Londonu i Dubaiju, lansirao je mini jelovnik s manjim porcijama jela poput orade. Renwick Hospitality Group, vlasnik nekoliko restorana u New Yorku, dodao je na jelovnike i porcije koje se sastoje od tek jednog zalogaja.
Lijekovi za mršavljenje
Lijekovi iz skupine GLP-1, poput Ozempica, Wegovyja i Mounjara, oponašaju hormon koji tijelu signalizira sitost, potiskuju apetit i pomažu ljudima da jedu manje. Njihova je popularnost naglo porasla: globalna potrošnja na te lijekove dosegla je oko 54 milijarde dolara u 2024. godini, a očekuje se daljnji rast kako se farmaceutske kompanije natječu u razvoju učinkovitijih i jednostavnijih verzija, koje će često biti u obliku injekcija.
Prema anketi Gallupa, oko jedan od osam odraslih Amerikanaca uzima GLP-1 lijek za mršavljenje. Istraživačka kuća KAM procjenjuje da ih koristi između 4% i 7% odraslih Britanaca, što je sličan udio koliko je u populaciji vegetarijanaca (5%) ili osoba s alergijama na hranu (6%).
Hoće li ti lijekovi „pojesti” dio restoranske industrije? Trenutačno većina korisnika GLP-1 lijekova dolazi iz srednjih i viših dohodovnih skupina, upravo onih koje si mogu priuštiti redovite odlaske u restorane. (U Britaniji 58% njih lijek nabavlja privatno, 32% putem Nacionalne zdravstvene službe, a 10% na druge načine.) KAM navodi da 57% korisnika planira odlaziti u restorane samo u posebnim prilikama. Za ugostitelje bi to bilo izuzetno loše.
Platiti više za manje?
Iako korisnici GLP-1 lijekova žele manje hrane, i dalje su spremni platiti za svoje male užitke. A restorani na sićušne tanjure mogu staviti izdašnu maržu. „U maloprodaji odavno vidimo da, ako smanjite proizvod, i dalje možete naplatiti razmjerno više nego da je veći”, kaže Jonny Forsyth iz Mintela, još jedne istraživačke kuće. „Ista psihologija vrijedi i ovdje.”
To primjećuju i jeftiniji restorani. Donald Trump nedavno je najavio dogovore s farmaceutskim tvrtkama kako bi se snizile cijene lijekova, pa bi injekcije za mršavljenje uskoro mogle postati dostupne većem broju Amerikanaca. Clinton Hall, burger-bar u New Yorku, uveo je novi mini obrok pod nazivom „Teeny-Weeny Mini Meal”. Cuba Libre, američki lanac restorana, nudi jelovnik pod nazivom „GLP-Wonderful”.
Za restorane je, čini se, došlo vrijeme da razmišljaju u manjim porcijama.
