Što nam najnovija runda diplomatskih pregovora o Ukrajini govori o raspoloženju i namjerama ruskog predsjednika Vladimira Putina? Za početak, da nije spreman potpisati mirovni sporazum. Barem ne sada. A sigurno ne sporazum (ili sporazume) koji su na stolu, piše Steve Rosenberg za BBC.
“Još nije pronađena kompromisna verzija”, komentirao je pomoćnik Kremlja za vanjsku politiku Jurij Ušakov nakon pet sati razgovora u Moskvi u kojima su sudjelovali Putin, američki izaslanik Steve Witkoff i savjetnik i zet Donalda Trumpa Jared Kushner.
Nepostojanje kompromisa nije pravo iznenađenje, s obzirom na beskompromisne komentare čelnika Kremlja posljednjih dana. U raznim izjavama osudio je ukrajinsko vodstvo kao “lopovsku huntu”, optužio europske čelnike da pokušavaju sabotirati mirovne napore i inzistirao da Rusija drži inicijativu na bojnom polju.
U nekoliko nedavnih navrata ruska televizija prikazala je Putina u vojnoj uniformi kako proučava karte fronta i trubi o vojnim uspjesima, od kojih su mnogi Ukrajina i međunarodni promatrači porekli. Nakon gotovo četiri godine potpune ruske invazije na Ukrajinu, unatoč velikim gubicima koje je Rusija pretrpjela na bojnom polju i šteti nanesenoj ruskom gospodarstvu, predsjednik Putin čini se uvjerenim da pobjeđuje u ovom ratu i da sada nije trenutak za zaustavljanje. Barem bi to želio da Zapad vjeruje: da ga ništa sada ne može spriječiti u postizanju njegovih ciljeva.
Već sam prije rekao da me Vladimir Putin u mnogočemu podsjeća na automobil bez kočnica, bez volana i bez brzine za vožnju unatrag; vozilo koje juri punom brzinom autocestom.
Gotovo četiri godine nakon potpune invazije na Ukrajinu još uvijek nema znakova da će se “Putinmobil” isključiti, vratiti ili zaustaviti. On svakako želi da njegovi protivnici misle da ga ništa ili nitko ne može prisiliti da promijeni smjer: ni europski čelnici, ni Trumpova administracija, ni predsjednik Zelenski. Ali automobilima je potrebno gorivo (stalna opskrba). A za vođenje rata, zemljama je potreban novac (stalna opskrba). Zasad, unatoč međunarodnim sankcijama, ruska vlada još uvijek može financirati “specijalnu vojnu operaciju” – svoj rat protiv Ukrajine. Ali ekonomski pritisci rastu: prihodi od nafte i plina padaju, a proračunski deficit raste.
Čak i Putin priznaje da postoje problemi, misleći na “neravnoteže” u gospodarstvu. “U nekoliko sektora, proizvodnja ne samo da se nije povećala ove godine, već se zapravo smanjila”, rekao je Putin ovog tjedna. “Jesmo li zadovoljni takvim trendovima? Ne.” Velika nepoznanica: u kojem trenutku, ako uopće hoće, ekonomske brige će početi utjecati na Kremljeve izračune na bojnom polju?
/Desk/
