Svjetsko gospodarstvo u 2026. godinu ulazi iz ambijenta 2025. godine, koji je obilježen usporenim rastom, trendom deglobalizacije i geopolitičkim fragmentacijama. Rast globalnog bruto domaćeg proizvoda (BDP) postoji i trenutačno nitko ne vidi scenarij u kojem globalno gospodarstvo ulazi u “hard landing”, odnosno u recesiju. Ipak, spektakularan rast izostaje, donosi Bloomberg Adria.
Međunarodni monetarni fond u listopadu 2025. projicira da globalni rast BDP-a usporava s 3,2 % u 2025. na 3,1 % u 2026. godini, uz znatno sporiji tempo u razvijenim gospodarstvima. Istodobno, Svjetska trgovinska organizacija u svom izvješću “Global Trade Outlook” upozorava na vrlo oštar pad dinamike robne razmjene: nakon procijenjenih +2,4 % rasta volumena svjetske robne trgovine u 2025., za 2026. očekuje svega +0,5 %. Objašnjenje leži u “frontloadingu” (ubrzanom naručivanju) uoči implementacije carina, rastu neizvjesnosti i usporavanju BDP-a, što vodi daljnjem slabljenju trgovinskih tijekova, odnosno jačanju trenda deglobalizacije.
U globalnom vrhu, SAD i Kina pokazuju otpornost, ali njihov rast počiva na relativno uskim segmentima: u SAD-u prvenstveno na ulaganjima u AI (umjetnu inteligenciju), a u Kini i dalje na snažnom izvozu. Za Kinu su prognoze revidirane uz važnu napomenu: dio dobrih rezultata ove godine potječe od tzv. “frontloading” efekta. Naime, tvrtke su ubrzavale narudžbe i akumulirale zalihe iz straha od novih carina, pa rast djeluje boljim nego što zapravo jest, odnosno nego što je dugoročno održivo.
Europa: Ni recesija ni procvat, već produljena faza slabog rasta
Europa je i dalje slaba točka jer su nove carine i slabija globalna investicijska potrošnja dodatno odgodile oporavak industrije. U 2026. godini po rastu bi u Europi mogle prednjačiti nordijske zemlje, Srednja i Istočna Europa (CIE) te dio Južne Europe, dok ključna tržišta poput Njemačke, Francuske i Ujedinjene Kraljevine ostaju u zoni skromnog rasta. Nadmašuju ih gospodarstva “blagoslovljena turizmom” poput Španjolske i Portugala. Kao dodatna svijetla točka izvan Europe, Bliski istok ostaje zanimljiv zbog stabilnih investicijskih ciklusa i potražnje.
Prema najnovijoj anketi ifo Instituta, njemačke tvrtke u 2026. ulaze izrazito oprezno: oko četvrtine (26 %) očekuje pogoršanje poslovanja, gotovo 60 % ne očekuje promjene, a tek oko 15 % vidi prostor za poboljšanje. Poruka istraživača Instituta je jasna: “ne vidi se nikakav duh optimizma”. Skepticizam je raširen po svim sektorima, posebice u trgovini i građevini, što za izvoznike iz BiH znači da će potražnja iz Njemačke vjerojatno ostati selektivna i pod većim pritiskom na cijene.
Fiskalni poticaj koji je njemačka vlada usvojila ove godine definitivno je pozitivan impuls, ali će se najveći dio tog zamaha realno preliti na gospodarstvo tek od 2027. godine. Spomenuti fiskalni paket (infrastrukturni fond od 500 milijardi eura i veća vojna potrošnja) potencijalno je važan za BiH jer otvara višegodišnji investicijski ciklus u prometu, energiji, digitalizaciji i javnoj infrastrukturi. To podiže potražnju u lancima opskrbe glavnih njemačkih izvođača. Za BiH je najrealniji put ulaska neizravan: komponente i poluproizvodi za gradnju i infrastrukturu, oprema za energetsku tranziciju te inženjerske i IT usluge.
Gdje je BiH danas: Umjeren rast uz jasna upozorenja
Snage BiH u 2026. polaze od činjenice da smo geografski blizu EU i već dokazano kompatibilni s evropskim lancima dobave, što znači kraće rokove, fleksibilnost i mogućnost brzih isporuka kada kupcima “gori”. Tome se dodaje solidna industrijska baza – metal, drvna industrija, namještaj i komponente, koja može biti dobra odskočna daska za prelazak iz poluproizvoda u složenije proizvode i veći stepen obrade. Velika prednost je i dijaspora: ne samo kao emotivna veza, nego i kao realna tržišna infrastruktura kroz prodajne mreže, distribuciju, reputaciju i lakši ulazak u kanale distribucije, traženje partnera i slično.
Prilike su ipak vrlo konkretne za one koji se pozicioniraju na vrijeme. Logika nearshoringa, friendshoringa i “China+1” strategija kod EU kupaca znači da se sve češće traže bliži i pouzdaniji dobavljači, a BiH može biti dobitnik kao “tier-2” ili “tier-3” partner, pod uslovom da ponudi kvalitet, certifikate i stabilne isporuke. Zelena tranzicija se može tretirati kao tržište, a ne samo trošak: raste potražnja za komponentama i rješenjima za energetsku infrastrukturu, obnovljive izvore, energetsku efikasnost, reciklažu i kružnu ekonomiju. Važna šansa je i u uslugama koje prate industriju (inženjering, softver, embedded rješenja, CAD/CAM, data/AI usluge), jer manje zavise od fizičke logistike i često brže skaliraju.
U agro-prehrambenom sektoru prostor se otvara kroz premium i nišne proizvode (clean label, halal, funkcionalna hrana), gdje uz priču o porijeklu i standarde marže mogu biti veće nego u sirovinskom izvozu.
Prijetnje dolaze iz okruženja koje postaje nervoznije i skuplje za trgovinu. Carine i fragmentacija podižu troškove i uvode mogućnost naglih promjena pravila, dok slabija industrijska potražnja u Njemačkoj i EU, ta produžena faza slabog rasta i sporog industrijskog oporavka ostavlja manje prostora za rast izvoza bez aktivnog osvajanja tržišta. Dodatno, CBAM/karbonski zahtjevi i širi “green compliance” mogu direktno utjecati na cijenu i pristup tržištu izvoznika metala i energetski intenzivnih proizvoda.
Šta je realna strategija za 2026: tri poteza
Prvi potez je pametna diversifikacija: ne “svugdje pomalo”, nego fokus na 2-3 jasno odabrana tržišta ili kanala, uz pouzdane lokalne partnere i jasnu prodajnu strategiju. Drugi potez je pomak s polukomponenti na rješenja, prodavati sklopove, modularne sisteme, private label finalne proizvode ili ugovornu proizvodnju koja uključuje dizajn i razvoj, jer se upravo tu stvara marža i pregovaračka moć. Treći potez je da se compliance tretira kao dio proizvoda: EU standardi, porijeklo proizvoda, ESG i CBAM zahtjevi moraju biti ugrađeni u ponudu.
U radu s našim firmama često pitam kako prate tržišta i gdje traže naredne kupce, a u 98 posto slučajeva odgovor je isti: “Nama kupac kaže šta mu treba”. Taj pristup može funkcionirati dok je potražnja stabilna i kad ste već “u lancu”, ali dugoročno nije održiv jer vas drži u pasivnoj poziciji, reagujete umjesto da birate. Posebno je opasan u klimi koju očekujemo u 2026. U sporijem rastu i trgovinskoj neizvjesnosti to znači veći rizik da jedan ili dva kupca promijene plan, a firma ostane bez pipelinea, bez pregovaračke moći i bez prostora da podigne cijenu kroz novu ponudu ili novo tržište. Zato je diverzifikacija kupaca, tržišta i proizvoda manje “marketing”, a više osiguranje poslovanja.
Za BiH 2026. godina treba biti godina discipline: fokus, standardi i jasne vertikale, umjesto ad-hoc izvoza “kad dođe upit”.
