Uvijek iznova otkrivaju se planovi terorističkih napada u Njemačkoj. Zaprepašćuje mladost onih koji snivaju o krvoproliću. Nova studija pokazuje zašto tinejdžeri postaju teroristi i kakvu ulogu u tome imaju društvene mreže, piše DW.
U racijama u nekoliko njemačkih saveznih pokrajina u svibnju 2025. uhićeno je pet maloljetnika osumnjičenih za desni terorizam. Njemačko državno odvjetništvo tereti ih za članstvo u skupini „Posljednji obrambeni val“ (Letzte Verteidigungs Welle – L.V.W.), za koju se sumnja da je podmetnula požar u jednom kulturnom centru u Brandenburgu, a potom i u domu za tražitelje azila. U međuvremenu je protiv članova grupe podignuta optužnica.
Riječ je o vrlo mladim počiniteljima, tinejdžerima koji se radikaliziraju. To se događa sve češće, pokazuje najnovija studija Kriminalističkog ureda savezne pokrajine Baden-Württemberg koja se bavi fenomenom „teenage terrorists“ u Njemačkoj.
Prosječna dob: 16 godina
Znanstvenici su analizirali 37 slučajeva pregledavajući policijske i sudske spise. Prosječna dob počinitelja u tim slučajevima iznosila je 16 godina. Neki su u vrijeme počinjenja djela bili mlađi od 14 godina, što znači da još nisu bili kazneno odgovorni.
Svim slučajevima zajedničko je jedno: maloljetnici su pripadali takozvanoj „Terrorgram“ sceni. Taj pojam nastao je spajanjem riječi „terorizam“ i naziva aplikacije za dopisivanje Telegram. Scena je pretežno ekstremno desnih stavova, iako postoje i podskupine povezane sa sotonizmom ili džihadizmom. Iako su prisutni i na drugim mrežama, tradicionalno su najjači na Telegramu.
Ekstremizam u doba korone
Kako tako mladi ljudi uopće dolaze u kontakt s tim okruženjem? Daniel Köhler, znanstveni savjetnik u Centru za borbu protiv ekstremizma u Baden-Württembergu i jedan od autora studije, objašnjava da su tijekom pandemije koronavirusa mnoga djeca i mladi bili istrgnuti iz svog „offline“ života i provodili su sve više vremena na internetu.
Ekstremisti su iskoristili priliku i počeli objavljivati propagandne videozapise. Zanimljivo je da mladi uglavnom nisu bili izravno regrutirani, nego su sami tražili snimke, primjerice poznatih krvoprolića u školama. Algoritmi društvenih mreža potom su ih zasipali sličnim sadržajem.
Studija pokazuje i da su se mnogi mladi u vrijeme radikalizacije nalazili u teškoj osobnoj situaciji. Većinu je obitelj zanemarila ili su bili zlostavljani u školi. U više od dvije trećine slučajeva kod počinitelja je dijagnosticiran psihički poremećaj ili su postojali jasni znakovi istoga.
Potraga za statusom i uloga seksizma
Takvo ekstremno i nasilno okružje privlačno je mladima jer im se čini da tamo mogu dobiti ono što očajnički traže: „Priznanje, status, slavu. Mogu postati heroji. To nam pokazuje da su oni, prije nego što postanu počinitelji – zapravo žrtve“, kaže Köhler.
U svih 37 analiziranih slučajeva počinitelji su bili dječaci. Djevojčice se u pravilu ne radikaliziraju na tim portalima jer ih odbija ekstremni seksizam. U „Terrorgram“ sceni ne veličaju se samo teroristički napadi, nego i brutalno seksualno nasilje te fantazije o silovanju žena.
U većini slučajeva planovi napada bili su u vrlo poodmakloj fazi. Neki su čak u online igrama rekonstruirali svoje škole kako bi virtualno „vježbali“ napad. Studija zaključuje kako roditelji, učitelji ili socijalni radnici često primijete proces radikalizacije, ali prijetnju pogrešno procjene ili ne znaju kako reagirati.
Postoji li nada?
Unatoč zabrinjavajućim rezultatima, autor Köhler vidi i tračak nade. U dvije trećine slučajeva mladi su u vrijeme izrade studije već napustili scenu i djelomično se dobro reintegrirali u svakodnevni život. Intervencija policije u mnogim je slučajevima poslužila kao „poziv na buđenje“.
Autori naglašavaju da radikalizacija mladih ne smije biti shvaćena isključivo kao policijski problem. Potrebno je više terapijskih i savjetodavnih usluga te budnije društvo koje će pravilno reagirati na znakove upozorenja. Iako nijedan od analiziranih planova nije proveden, uvijek postoji opasnost da netko promakne nadležnim službama.
